Ova godina u Bosni i Hercegovini započela je novim ekocidom: nelegalnom sječom 18 hektara zaštićene šume na području Tešnja, a po svemu sudeći i pljačkom stotine hiljada eura ostvarenih prodajom drvne mase. Kako je obićaj da se skandali u prirodi zataškavaju javnost za ovaj najnoviji slučaj skrnavljenja životne sredine ne bi tako brzo saznala da sve nisu vidjeli, zapisali i prijavili članovi Neformalnog građanskog pokreta „Valter“. Dok se čeka reakcija nadležnih uspjeli su saznati da je površina šume veličine 28 fudbalskih igrališta iskrčena da bi se dobio prostor za deponovanje zemlje iz tunela Crni vrh koji se gradi u sklopu ceste A-1 u sastavu Panevropskog cestovnog koridora Vc.
Sve je učinjeno bez zakonom propisane javne rasprave, saglasnosti Općinskog vijeća Tešanj i generalno bez znanja građana. Posebno je šokantno da se niti jedan nadležni organ nije očitovao o mogućem uticaju ove sječe i budućeg odlagališta jalovine na vodoopskrbu, poplave, klizišta, biodiverzitet, kvalitet zraka, ali i brendove mineralnih voda koje tešanjski preduzetnici pakuju i prodaju širom svijeta. Apsurdno je da Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva BiH Odlukom o prenamjeni šumskog zemljišta u građevinsko uopće nije definiralo ko treba izvršiti doznaku i sječu 18 hektara državne šume niti je za taj posao bio raspisan tender.
Osim ovog na pomolu je još jedan šumski skandal također vezan za izgradnju auto ceste: prekopavanje oglednog rasadnika hrasta lužnjaka na području općine Žepče u kojem se obavljaju izuzetno važna i složena genetička ispitivanja izuzetno bitna za nauku, opstanak ovog hrasta i budućnost šuma. Zahtjev stručnjaka da trasa autoceste mimoiđe ovu laboratoriju u prirodi nije uslišen!?
O odnosu prema šumama i šumarstvu dramatično svjedoči i potpuna nezainteresovanost mladih za studij na šumarskim fakultetima i privrednih društava iz tog sektora da ih stipendijama i drugim oblicima stimulacije približe profesiji inžinjera šumarstva. Na prvu godinu studija u akademsku 2023/24. godinu na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu upisano je svega dvadesetak brucoša (većinom na odsjek za hortikulturu), a u Vlasenici na Odsjek za šumarstvo Univerziteta Istočno Sarajevo manje od deset!? Mali broj upisanih bio je razlog da se prije nekoliko godina ugasi i studij šumarstva na Univerzitetu u Bihaću na što niko nije reagovao!
Pročitajte još
Šume, uz vode najveće prirodno bogaststvo ove zermlje, ostaju bez onih koji imaju najviše znanja o tome kako da se razvijaju i zaštite od raznih bolesti što napadaju šumska prostranstva Evrope, i neplanske eksploacije – pljačke dramatičnih razmjera i posljedica. Da bi ih spasili u dogledno vrijem inženjere šumarstva ćemo uvoziti iz inostranstva. Ukidanje smjera šumarski tehničar u Srednješkolskom centru u Žepču (na početku ove školske godine) a nešto slično će se, moguće je, već iduće godine dogoditi i u Zavidovićima su ozbiljno upozorenje da su ovi procesi suviše ozbiljni.
Trend smanjenja upisa brucoša na ove fakultete osjeti se već nekoliko godina, ali vlade svih nivoa, resorna ministarstva, lokalne vlasti, univerziteti, šumska gazdinstva, drvna industrijam djelomično i fakulteti i udruženja šumarskih inženjera ništa ne čine da bi među učenicima, posebno učenicima popularisali ovu profesiju, a finasnsijski podržali njihov upis na studij šumarstva. Vlast se doduše ne samo u ovom već i u nekim drugim slučajevima time praktično ne bavi. Ilustracija njene nezainteresovanosti za ovu struku i nebrige o školovanju inženjera šumarstva je činjenica da prethodni federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva za osam godina nije ušao u zgradu Šumarskog fakulteta u Sarajevu, niti se sa njegovim dekanom (ne)zvanično sastao makar na kafi.
Mali broj upisanih studenata na prve godine šumarskih fakulteta ozbiljna je prijetnja kvalitetu studija . Bilo bi pogubno da profesori malobrojnoj generaciji brucoša na ispitima gledaju kroz prste i ne obaraju ih kako bi i oni što predaju na drugoj, ili trećoj godini imali kome da predaju. Unatoč svemu što se može dogoditi profesori su obavezni da poštuju visoke kriterije prenošenja i provjere znanja jer se i ono na taj način afirmiše zajedno sa strukom.
Da se nešto slično ne bi dogodilo i iduće godine šumarski fakulteti bi već sada trebalo da iznađu način kako da ovu generaciju maturanata u srednjim školama zainteresuju za ovaj studij, a privredna društva obezbijede i propagiraju stipendije kojima će ih privući.
Kultura znanja počiva na znanju, znanosti/nauci, obrazovanju, umjetnosti, ne na moći, kapitalu,spektaklu, nasilju itd. Ova kolumna je krenula iz – šume. a vrtiće se oko nauke (u potezu od prirodnih, tehničkih, biotehničkih, biomedicinskih i humanističkih) i dakako obrazovanja. Dobrog i lošeg!