Kraljeva soba je popularni naziv prostorije koja se nalazi u suterenu franjevačkog samostana u Jajcu.
U ovoj prostoriji čuva se skelet za koji se smatra da pripada posljednjem kralju Bosne, Stjepanu Tomaševiću. Skelet je pohranjen u stakleni sarkofag iz 19. stoljeća, sa konstrukcijom od kovanog željeza, a sve se nalazi na drvenom postamentu. Kraljeva soba, skupa sa etnološkom, arheološkom i zbirkom sakralnih predemeta na prizemlju samostana, čini javni dio Franjevačkog muzeja u Jajcu.
Budući da je u prethodnom periodu, izvršena adaptacija prostora u prizemlju, ukazala se potreba za arhitektonskom intervencijom u Kraljevoj sobi, kako bi sa ostalim prostorima činila funckionalno-estetsku cjelinu, ali kako bi se i centralni eksponat – skelet sa sarkofagom, prezentirao na muzeološki prihvatljiv način. Zadatak je bio formirati kulisu koja će na odgovarajući način sekundirati datom eksponatu i koja će poslužiti za postavku pratećih tekstova i vizuala.
Odgovor je dat u vidu dva volumena – zida, koja su „umetnuta“ u prostoriju, i koja su u svom prednjem dijelu, orijentiranom ka centru prostora, vidno odvojene od postojećih zidova i stropa sa drvenim gredama. Na ovaj način rustičnost stropa i zidova neometano koegzistira sa novim materijalima, bez „nezgrapnih“ spojeva ili bez prekrivanja postojećih slojeva.
Kako bi se kostur u staklenom sarkofagu prezentirao na primjeren način, odnosno kako bi se smanjila „izloženost“ samog kostura, kreirana je kutija u koju je smještena cjelokupna kompozicija – stakleni sarkofag sa drvenim postoljem. Na kutiji se nalaze prorezi, kako bi posjetitelji mogli po želji vidjeti sadržaj sarkofaga. Osim toga, nekoliko proreza naglašavaju pojedine elemente sarkofaga ili postolja (npr. željezna noga sarkofaga oblikovana kao noga lava, ili jednostavni geometrijski ukrasi na postolju – krug i kvadrat).
Dva nova volumena u prostoru se poimaju kao rascijep nekog većeg tijela koje su prethodno činili, a u čijem su centru nalazi kutija sa sarkofagom; kao (vremenska) kapsula u kojoj je čuvan sarkofag, i koja je sada otvorena radi posjetitelja. Na volumenima se mogu jasno vidjeti dva geometrijski i materijalizacijom izdiferencirana dijela – unutrašnji: u crnoj boji koji svojim oblikovanjem omogućava posjetitelju obilazak kutije sa sarkofagom, te postavku timelinea koji obuhvata period od prvog spomena Bosne u 10. stoljeću do otkrića skeleta u oklici Jajca u 19. stoljeću, i vanjski: prekriven zlatnim listićima, koji uokviruje volumen i simbolički predstavlja površinu na kojoj se desio rascjep. Kuliminacija ovog rascjepa je pri vrhu Kraljeve sobe, nasuprot ulazu, gdje su dva zida najbliža ali se i dalje ne dotiču. Na tom mjestu formirano je malo udubljenje, niša, koja označava i prekid na timelinu s godinom 1377..
Tada je krunisan prvi bosanski kralj Tvrtko, čime je naglašen ovaj ključni trenutak bosanskog srednjovjekovlja. Upotreba zlatne boje, odnosno zlatnih listića razumljiva je na simboličkom nivou, obzirom na osnovnu temu postavke. Prelaz između crnih ploha i postojećih rustičnih površina (drveni strop i gruba faktura zidova) je vibrantniji; refleksije svjetla nepredvidljivije.
Nepravilni raster zlatnih listića, sa nesavršenostima nastalim prilikom lijepljenja, ostavlja ambivalentan dojam – s jedne strane zrači arhaičnošću, podcrtavajući ideju galerije kao kapsule transponovane iz davne prošlosti, a s druge strane je nedvojbeno savremen.
(af.unsa.ba/Amar Zuka)
