Nikada u potpunosti nećemo znati koliko su duboki džepovi bh. političara. Iako su na površinu često znali isplivati podaci o neprijavljenom bogatstvu, niko nikada nije snosio sankcije, jer službene kontrole nema, a nema ni kazni. U drugim zemljama, takvo djelo znači odlazak sa političke scene. Ne i kod nas.
Ako bi se pogledali imovinski kartoni bh političara, rijetko ko bi povjerovao da ‘vladaju’ drugom najsiromašnijom zemljom Evrope. Za njih krize nema.
Prema podacima CIK-a, državni ministar Sevlid Hurtić posjeduju imovinu vrijednu preko 13 miliona KM, a prihodi su mu tokom ove i prošle godine preko 930 hiljada KM.
Slijedi predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, sa imovinom većom od 2 miliona, Nikola Špirić oko 900 hiljada, član Predsjedništva Željka Cvijanović pola miliona i tako dalje.. No, ovdje je riječ o prijavljenoj imovini, a stvarna uglavnom bude daleko veća.
Pročitajte još
“Ako neko ima imovinu koja je 9 miliona, ako kupi u roku od jedne godine nekretninu koja košta 3 miliona, a primanja su mu 5 hiljada, samim tim to treba da obrazloži. Ono što mi najčešće otkrijemo jesu prećutane nekretnine uglavnom u vlasništvu ili suvlasništvu tih političara ili članova njihovih porodica”, navodi Milena Mitrović iz Centra za istraživačko novinarstvo.
Dok političari o porijeklu tog novca uglavnom nerado govore, otvoreniji su građani.
“Stekli su imovinu tako što su lijeva ruka-desni džep”; “Sve pokrali, pokrali svoje narode, kriju se iza vjere i zna se da su najveći lopovi. Odakle im milioni? Od plate od 5-7 hiljada? Ne može biti. Pljačka”; “To je goli kriminal” – neki su od komentara.
Da li su građani u pravu, teško je procijeniti. Do sada niko nije odgovarao zbog neprijavljene imovine. Službena kontrola i sankcije izostaju. Prema zakonskoj regulativi, politički funkcioneri dužni su podnijeti izjavu o imovinskom statusu.
“Mi smo predlagali da se u sklopu Zakona o sukobu interesa na državnom nivou propiše obaveza dostavljanja imovinskog kartona toj novoj komisiji koja će odlučivati o sukobu interesa i koja bi imala nadležnost kontrole tih imovinskih kartona i izricanja sankcija”, ističe Srđan Traljić iz TRANSPARENCY INTERNATIONAL i dodaje: “Njihova svrha je da se vidi šta je političar imao na početku mandata, a šta na kraju, i da li svoju imovinu može da opravda svojim prihodima.”
Rijetko kada se bh. političari pravdaju. Uglavnom ignorišu ili prećute. Ipak, daleko veći problem je pasivan odnos građana, navodi analitičar i novinar, Amir Sužanj: “Mene šokira spoznaja da građani misle da je to sasvim normalno, a čini mi se da smo u takvu situaciju došli i zbog nas medija dijelom jer smo stvorili situaciju da je sasvim normalno da ova država bude utemeljena kao država za političare, a ne država za građane, i da su to građani prihvatili. Činjenica je da je u drugim zemljama Evrope i u zemljama u savremenom svijetu, jedna takva situacija povlači isključivo odlazak sa političke scene.”
Shodno tome, u susjednoj Hrvatskoj opozicija je odmah zatražila opoziv ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, jer u imovinsku karticu nije upisao više od 2 miliona evra dobiti od dividende. No, inicijativa je odbijena.
(N1)