Minsko sumnjiva površina u BiH, početkom ove godine, iznosila je 822 kvadratna kilometra.
Bosna i Hercegovina se već dugi niz godina suočava s ozbiljnim izazovima u procesu humanitarnog deminiranja.
“Iako se određeni kapaciteti osiguravaju putem Oružanih snaga BiH (bataljona za deminiranje), entitetskih uprava civilne zaštite, vlastita izdvajanja iz budžeta i dalje su znatno ispod potrebnog nivoa obzirom na razmjere minske kontaminacije u zemlji”, naveli su iz Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC).
Kako su dodali, ovaj problem dodatno je pogoršan postepenim smanjenjem međunarodne donatorske podrške, posebno nakon 2012. godine, piše InfoBijeljina.
Razlozi za pad donacija uključuju slabe rezultate klasičnih metoda deminiranja, gdje su čišćene površine često bile bez pronađenih mina, afere koje su narušile povjerenje u sistem (poput hapšenja direktora BHMAC-a 2014. godine) i promjene prioriteta kod međunarodnih donatora.
“Ovo je istaklo veliku zavisnost Bosne i Hercegovine o vanjskom finansiranju, što je postalo ključno ograničenje za održavanje operativnih kapaciteta i planiranje godišnjih aktivnosti deminiranja”, rekli su iz BHMAC-a.
Iz BHMAC-a tvrde da realizacija višegodišnjih planova često nije bila moguća zbog niza unutrašnjih i vanjskih faktora.
“Među najznačajnijima su pandemija COVID-19, koja je usporila terenski rad i smanjila dostupne resurse, gubitak deminerskih kapaciteta – kako u ljudstvu, tako i u opremi, jer su mnoge organizacije napustile tržište zbog finansijske neodrživosti. Pored toga, problemi poput nepristupačnog terena, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, zakonskih neusklađenosti i političke nestabilnosti dodatno su usporavali aktivnosti”, rekli su iz BHMAC-a.
