Kratki odgovor je da cijenu, naravno, određuje tržište iako je objašnjenje malo komplikovanije. Pod tržištem podrazumijevamo države i kompanije koje proizvode naftu, kao i trgovce naftom.
Prva grupa je u velikoj mjeri pod utjecajem OPEC+, kartela od 23 zemlje proizvođača nafte koje pokušavaju kontrolisati cijenu tako što zajednički odlučuju koliko će proizvoditi.
Ako žele da se cijena poveća, dogovaraju se da manje buše i proizvode. Ako žele da cijena padne, povećavaju proizvodnju.
OPEC+ je proizveo oko 59 posto svjetske nafte u 2022. godini, prema zvaničnim podacima Sjedinjenih Američkih Država i zbog toga su njihove odluke važne, ali ne kontrolišu cijenu u potpunosti.
Velike naftne kompanije poput Shella i BP-a donose vlastite odluke, kao i druge zemlje proizvođači koje nisu dio OPEC+, poput Sjedinjenih Američkih Država.
Drugu grupu čine trgovci naftom: pojedinci, investicijske kompanije i fondovi koji kupuju i prodaju naftu na tržištu. Oni najčešće trguju ugovorima o kupovini određene količine nafte po unaprijed dogovorenoj cijeni u određenom trenutku u budućnosti. Drugim riječima, to je vrsta oklade na buduću cijenu nafte.
Slična je situacija i s cijenama plina gdje zemlje i kompanije koje proizvode plin kontrolišu proizvodnju, dok trgovci plinskim futuresima kupuju i prodaju ugovore.
BBC, kao i mnogi drugi mediji i ekonomisti, obično koriste tzv. jednomjesečne futures ugovore kao referentnu vrijednost za cijene nafte i plina jer se smatraju manje nestabilnim u odnosu na druge pokazatelje.
