Obilježavanjem Dana državnosti sjećanje na 25. novembar 1943. sveli smo uglavnom samo na obnovu državnosti Bosne i Hercegovine kao da se nakon tog datuma više ništa značajno nije dogodilo.
Međutim, vrlo je važno da se podsjetimo i na formiranje i razvoj državnih institucija naše zemlje u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata.
U periodu 1945-1990. izgrađene su sve potrebne institucije i organi da Bosna i Hercegovina može potpuno funkcionisati kao nezavisna država.
Jugoslavija je bila takva država da je omogućavala svojim republikama da izgrađuju svoju vlastitu državnost i samostalnost u mnogim važnim državnim poslovima (milicija, državna bezbjednost, obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe, teritorijalna odbrana…).
Kada je proglašena nezavisnost SR BiH ona je imala apsolutno sve izgrađene institucije potrebne za samostalno funkcionisanje. Bez obzira što se veliki broj Srba i Hrvata iz republičkih organa i institucija svih nivoa vlasti okrenuo protiv nje, ostalo je dovoljno obrazovanih i osposobljenih kadrova Bošnjaka koji su stavili sve organe vlasti i institucije u funkciju u najtežim uslovima. Bar na teritoriji koju nije okupirala JNA od jeseni 1991. do proljeća 1992. godine.
Osim kadrova iz uprave, bilo je dovoljno ljekara, sudija, policajaca, profesora…da stave u funkciju bolnice, pravosuđe, policiju, obrazovanje…
Savremena bosanskohercegovačka država nije nastala u martu 1992. godine. Tada je samo proglasila državnu nezavisnost. Nastala je 25. novembra 1943. i do marta 1992. izgrađivala i razvijala institucije. Zapravo je u potpunosti funkcionisala kao država. Neuporedivo kvalitetnije nego ova nezavisna.
Bosanskohercegovački kadrovi 1945-1990. su razvijali republičke organe i institucije koji su 1992. postali i državnim. Bošnjački kadrovi zadnjih, bar 20 godina, ih rasturaju i uništavaju.
Bosna i Hercegovina i Bošnjaci imali su najviše koristi od antifašizma, ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Srbi i Hrvati mogli su komforno živjeti i u podijeljenoj Bosni između Srbije i Hrvatske. Oni su i prije antifašista bili priznate nacije. Bosna i Hercegovina bila je podijeljena, a Bošnjaci vjerska grupa, ostaci osmanskih džemata. U socijalističkoj Jugoslaviji smo se zaokružili kao politička nacija, obrazovali, obučili da se branimo i čvršće vezali za ideju teritorijalne cjelovitosti i posebnosti Bosne i Hercegovine. Kada je počela agresija na nju znali smo šta hoćemo i želimo i bili spremni to izboriti.
Danas pojma nemamo šta hoćemo i šta nas čeka.
Moramo se prisjećati još i činjenice da su sa antifašistima pravo na naciju ostvarili i muslimani u Sandžaku, odnosno svi muslimani južnoslavenskog porijekla u cijeloj Jugoslaviji, a ne samo u Bosni i Hercegovini. Naši sunarodnjaci na prostoru cijele bivše Jugoslavije i to je i dan danas vrlo značajno. Tako smo u toj saveznoj državi postali jedan od njenih brojem većih naroda.
