Okružni sud u Banjoj Luci poništio je rješenje Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije kojim je bila odobrena Studija uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje urbane zone “Planinsko selo“- turistički centar “Klekovača“ na području opštine Petrovac-Drinić.
Rješenje je poništeno po tužbi Centra za životnu sredinu, nakon što je Centar ukazao na brojna pitanja na koja Studija uticaja nije odgovorila, o čemu je nadležno Ministarstvo trebalo da vodi računa prilikom donošenja rješenja.
Ideja o turističkom kompleksu na planini Klekovači datira već nekoliko godina, a iz Centra za životnu sredinu napominju nema opravdanih razloga za izgradnju kompleksa takvih karakteristika i tolikih kapaciteta.
“U blizini Klekovače se nalaze druge planine čije nadmorske visine i potencijali zimskog turizma prelaze ono što Klekovača može da ponudi. Uostalom, njen turistički potencijal i ne leži u masovnom zimskom turizmu kakav se praktikuje na obližnjem Kupresu ili Vlašiću. Područje planine Klekovače planirano je Izmjenama i dopunama važećeg Prostornog plana Republike Srpske da bude zaštićeno područje u kategoriji park prirode i na tome treba da se insistira. Tu se nalazi i prašuma Lom, koja čini veliko prirodno bogatstvo za biodiverzitet Republike Srpske, i to je turistički i prirodni potencijal o kome treba da govorimo“, istakla je Sonja Kosanović, pravnica Centra za životnu sredinu.
Ovakvog je stava i Okružni sud u Banjoj Luci koji je presudio u korist Centra za životnu sredinu, uvažavajući tužbene navode da Studijom uticaja nisu dati odgovori na ključna pitanja poput načina zaštite staništa risa koji je strogo zaštićena vrsta, načina vodosnabdijevanja bez štete po lokalno stanovništvo, rješavanja pitanja zaštite od požara i kapaciteta za gašenje požara i druga bitna pitanja. Ali ključni problem leži u opasnosti od nepostojanja pravnog osnova za bilo kakve radove na realizaciji ovog projekta.
“Glavni problem na koji treba obratiti pažnju je sam Ugovor o koncesiji koji je zaključen 2013. godine, i u kojem su određeni rokovi za izgradnju i puštanje u rad objekata. Ovi rokovi se mogu pod određenim okolnostima i produžiti, ali ukoliko radovi nisu završeni i objekti nisu pušteni u rad u datom roku, Ugovor se, prema članu 12. stav 1, raskida na štetu koncesionara. Dakle, budući da nije zaključen aneks Ugovora o koncesiji, trenutno potencijalno imamo situaciju u kojoj Ugovor o koncesiji više uopšte nije na snazi. Posljedica toga je da su sve dalje radnje, pa tako i izrada Studije uticaja na životnu sredinu i donošenje rješenja od strane Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije, bez ikakvog pravnog osnova”, rekla je Kasanović.
Dodaje da bi Ministarstvo koje je u ime Vlade Republike Srpske potpisalo ovaj Ugovor o koncesiji trebalo da konstatuje raskid Ugovora, kako se u pitanje ne bi dovodila pravna izvjesnost i sigurnost, a naročito kako bi se moglo nesmetano ući u postupak zaštite ovog područja.
Centar za životnu sredinu će u narednom periodu nastaviti da zagovara zaštitu ovog područja kako bi se obezbijedio održivi turizam koji promoviše i štiti prirodne vrijednosti Republike Srpske. Uistinu, smatramo da naša država ima prirodna bogatstva koja treba da sa ponosom pokaže i očuva, a ne da imitira inostrane turističke komplekse koji često osim hotelskih sadržaja i nemaju ništa drugo da ponude.
