Kada je Elvir Karalić 2012. godine krenuo sa humanitarnim radom, nije mogao ni sanjati da će imati organizaciju koja svojim radom pomaže stotine hiljada građana BiH, koja reaguje na prirodne katastrofe, pomaže unesrećene od Sirije, Turske do Palestine… Danas imaju desetine volontera i uposlenika, mehanizaciju i uvijek su u epicentru dešavanja, dok narod stoji iza njih.
“Narod ima potpuno povjerenje u nas”, kaže za Forbes BiH Elvir Karalić, osnivač nevladine humanitarne organizacije Pomozi.ba.
U posljednje tri decenije su građani BiH svjedočili koruptivnim radnjama i zloupotrebom položaja državnog aparata i nekih nevladinih humanitarnih organizacija. U tom kontekstu je bilo jako teško građanima vratiti povjerenje. To je Pomozi. ba uspio, a to je, kako kaže Karalić, bio težak i iscrpljujući proces.
“To povjerenje i jeste, po nekom mom ličnom mišljenju, najbitnija stvar u ovoj, nazovimo branši. Kako zadobiti povjerenje koje se ne dobija preko noći? Može se izgubiti preko noći, toga smo svi nažalost svjesni, a potrebne su godine i godine, razne akcije, projekti, sa svakim obrokom koji damo, užinom, liječenjem, da se dobije. To povjerenje se gradilo i gradi se još uvijek i gradiće se i dalje, i na kraju krajeva se mora održavati”.
Pročitajte još
Karalić kaže da nije mogao ni zamisliti dvanaest godina kasnije kakvi će rezultati biti i u šta će se pretvoriti organizacija.
“To je meni bilo nezamislivo. Kada se vratimo na sami početak i do dana današnjeg, uzimamo dvije stvari. Prvo uzimamo tu namjeru, nijet, da će ta osoba, ili ja, stvarno pomagati tim ljudima i da ne laže sam sebe. Nije to ono kako ću, ili kako stignem, nego posvetiti se uistinu da svaki trenutak iskoristi za pomoć ljudima. Druga stvar je, pored namjere, da to nije rad od pet sati, osam sati, nego je to konstantni rad koji se pojačava kada su neki praznici. Nema ne možete. Ja sam znao za Novu godinu u osam navečer šporet nositi nekoj porodici prije sedam ili osam godina. Vraćam se, a meni je srce kao kuća i nije mi Nova godina ni na kraj pameti.”
Konstantan rad i transparentnost
Rad koji mora biti konstantan i na kraju transparentnost koja je i najbitnija u ovom poslu. Karalić je od samog početka, kada su ga ljudi pratili na privatnom profilu, pa do stranice Pomozi.ba, objavljivao tragove doniranog novca koji je završavao do krajnjeg korisnika.
“Danas je to dosta teže jer radimo akcije širom svijeta ali uspijevamo. Pa vidjeli ste konvoje za Palestinu i koliko je to kompleksno. Moglo bi se satima pričati. Koliko je samo potrebno i šta treba da deset šlepera prođe granični plelaz Rafah i šta je sve potrebno uraditi da dođe hrana u ratnu zonu. Mi uspijevamo da dobijemo fotografije uručenja hrane. Znate kako je nezgodno kada kažete tim ljudima, vi nam morate slati materijal, jer mi znamo šta smo u ratu gledali i šta je humanitarna pomoć, te koliko pronevjera ima. Tako da je to bitno, da to dođe do onih kojima je potreba.”
Narod nas gura na prvu liniju
“Nas narod gura na tu prvu liniju”, kaže Karalić. Dodaje da osluškuju puls naroda. Kad je bila aktuelna Sirija i zemljotres u Turskoj, narod je iz cijele BiH Pomozi.ba dovukao stotinu šlepera pomoći razne robe.
“Mi moramo čim prije spakovati i staviti robu na kamione, odraditi sve ove procedure da bi ova roba došla. Uvijek ćemo tako raditi. Mi smo glas naroda dok god je narod iza nas. Mi smo produžena ruka naših ljudi na terenu bez obzira da li je taj teren 50 kilometara od Sarajeva ili 2.500 kilometara, mi smo taj narod zbog ovolike podrške.”
Teret im je to i velika odgovornost koje su svijesni. Ogroman novac donatora cirkuliše udruženjem.
“Stotine hiljada je donatora, da li je neko donirao dvije marke ili dvije hiljade maraka, ili neka privatna kompanija dala 700 hiljada KM, imate ogromnu odgovornost prema tim ljudima. Ovdje je neophodna saradnja vladinog i nevladinog sektora. Taj dio gdje nevladin sektor može brže odreagovati, da narod kada to vidi ne kudi državu, da onda vladin sektor tu odradi posao u svom dijelu, i da ne pričamo sutra Pomozi.ba je država. Ima još super organzacija koji rade u nekom svom domenu, mi radimo najviše ali kada bi svi zajednički radili, pa da onda budemo ponosni i na državu i ljude. Da odreagujemo po pitanju neke katastrofe u državi ili van države, jer mi predstavljamo BiH. To je neka moja poruka, dajte da nađemo rješenje da tu saradnju napravimo kako bismo bili od veće koristi našim ljudima.”
Napustio sam komfor zonu
Kaže da je kroz život svjedočio raznim događajima. Našao se u komfor zoni, situiran, dobro plaćen ali…
“Kada sam sam sa sobom pričao, odličio sam da je to pravi trenutak, jer nikada ne znate do kada vam traje ta komfor zona. Imam mnogo primjera, nažalost, gdje su ljudi finansijski bili milioneri i preko noći dođe bolest djeteta za koju ne postoji lijek, nigdje na svijetu. I milioni su besmisao onda. Šta je komfor zona? U tom mometu sam imao više nego što mi je potrebno i dok ne dođe kraj tome, idem da pomognem ljudima ne razmišljajući o organizaciji i sistemu. Mi sada rastemo prebrzo,a tolike su potrebe. Narod je vapio za ovakvom organizacijom i ne želim sebe veličati, ali kada se pogleda sa strane, ljudi su imali potrebu da nekome u potpunosti vjeruju. Mi smo se pozicionirali na to mjesto koroz rad, trud i zalaganje. Nas obilježava to da ne kalkulišemo. Kada je potreba, nema kako ćemo i šta ćemo, nego idemo u vatru i tu odlučujemo kako ćemo. Slika našeg volontera na mašini u poplavljenom području i hiljade lajkova, je dokaz da narod osjeća tu energiju”, kaže Elvir Karalić.
(Forbes BiH)