Kako uspiju da prežive često se i sami pitaju. To pitanje ne postavljaju sebi ljudi koji su na ključnim pozicijama, prije svega čelnici na nivou FBiH. Većina srpskih povratnika u toj lokalnoj zajednici zagazila je u pozne godine, što dodatno otežava svakodnevicu i borbu za život. Od penzije koju dobijaju teško mogu da sastave i deset dana kako treba.
Opština Jajce, prema popisu iz 1991. godine, imala je ukupno 45.000 stanovnika, odnosno po nacionalnom sastavu najviše je bilo Bošnjaka 17.386, zatim slijede Hrvati, kojih je bilo 15.811, a na trećem mjestu su Srbi, kojih je tada bilo 8.663.
Prema onom posljednjem popisu iz 2013. godine i podacima Agencije za statistiku u toj lokalnoj zajednici živi 27.258 stanovnika, od toga Bošnjaka 13.260, Hrvata 12,556 i Srba 501. Taj broj Srba je nesumnjivo nastavio da se topi i u prethodnoj deceniji pa je prema riječima tamošnjih ljudi sveden tek na stotinak onih koji ne odustaju i ne dižu ruke od mjesta u kojem su rođeni.
U opštine Jajce postoje dvije mjesne zajednice u kojima je većinsko srpsko stanovništvo, a to su naselja Bravnice i Ćusine.
– To su samo dva povratnička mjesta od 28 mjesnih zajednica, koliko ih broji opština Jajce. U Bravnicama postoji pet zaselaka. U jednom su se bili skoro svi vratili, ali sada samo u dvije kuće žive Srbi. Dakle, ljudi su se vraćali nakon rata na svoja ognjišta, a zatim ih ponovo napustili i otišli u okolna mjesta u Srpskoj da žive, kao što su Jezero, Šipovo, Mrkonjić Grad, Banjaluka, dok su se drugi skrasili u Brčkom. Razlog za ponovno napuštanje rodnog ognjišta je to što se u ovim našim povratničkim naseljima ne radi ništa, za razliku od drugih mjesnih zajednica u Jajcu, gdje se gradi i koja se razvijaju – kazala je “Glasu” predsjednica mjesne zajednice Bravnice Sava Grabež.
Navodi da je pomoć koju dobiju za asfaltiranje puteva minimalna, o čemu svjedoči i podatak da skoro 30 godina od završetka rata putevi još nisu asfaltirani u pojedinim zaseocima.
– Od federalnog ministra raseljenih osoba i izbjeglica Edina Ramića nikada nismo ništa dobili. Naslijedio ga je Nerin Dizdar pa i kod njega isto prolazimo. Ne dobijemo jednostavno novac. Ne daju nam, iako konstantno apliciramo za ta sredstva – kazala je razočarano Grabežova.
Kuće srpskih povratnika su, navodi ona, u Bravnicama uglavnom obnovljene, ali puste.
– Jedino je ljeti nešto življe, kada dolaze ljudi da obiću i otvore svoja imanja. Pojedini se čak zadrže i po dva, tri mjeseca. Zasiju baštu sa jeseni i odu, vrate se tamo gdje žive. Ima i kuća koje niko ne otvara – navodi sa tugom u grlu Grabežova.
Oni što su ostali da žive u Bravnicama, navodi ona, uglavnom su ljudi koji su zagazili u pozne godine života.
– Ne znam ni kako žive. Zasiju baštu, pa tako gledaju nekako da sastave kraj sa krajem. Ima i nešto mlađih ljudi, ali oni ne rade u javnim ustanovama, već uglavnom na dnevnicu – kazala je ona i dodala da sa komšijama Bošnjacima imaju dobre odnose, jer su zajedno rasli i dijelili nedaće.
Pita se, kada već FBiH ne brine o njima zašto se i Republika Srpska više ne založi za rješavanje njihovih problema.
– Penzioneri su posebno zapostavljeni od svih, posebno oni sa minimalnom penzijom. O tome svjedoči i činjenica da kada FBiH daje pomoć penzionerima, oni u Jajcu je ne dobiju, jer ne pripadaju njivom fondu, odnosno oni im ne isplaćuju penziju. Ista situacija je i sa Srpskom. Kada daju pomoć, daju onima sa prebivalištem u Republici Srpskoj, a penzioneri iz Jajca taj uslov ne ispunjavaju. To je za plakanje koliko o njima niko ne vodi računa. Potrebno je da neko dođe, da snimi ovo i da pojedini vide kako smo od svih zaboravljeni i kako teško živimo – poručila je Grabežova.
Mališani u Bravnicima, navodi, teško se mogu izbrojati na prste.
– Oni uglavnom idu u osnovnu školu u Jezero, dok srednjoškolci dalje nastavljaju školovanje u Mrkonjić Gradu, Šipovu, Brčkom. Jednostavno svako ide gdje mu je lakše – ispričala je Grabežova.
Za kraj poručuje da bi koliko-toliko bio popravljen položaj srpskih povratnika u Jajcu potrebna su veća izdvajanja od resora koji vodi Nerin Dizdar, ali i da nadležni obrate pažnju na one penzionere koji imaju minimalnu penziju pa da i oni konačno dobiju bar bilo kakvu pomoć, a ne da budu diskriminisani.
Zoran Šarić, koji živi u Brčkom, kuću je Bravnicama obnovio je 2002. godine, ali i dodatno uređivao prethodnih godina da bi imao gdje da ode sa svojom porodicom vikendom, ali i ljeti.
– Pusto je u Bravnicama. Posebno u ovom periodu i zimi. Mahom su tamo stariji ljudi, kojima treba pomoć. Boli čovjeka kada vidi da su zaboravljeni od svih, a ne može im pomoći. Povratka nema i neće ga ni biti sa takvim lošim odnosom nadležnih prema njima – kazao je “Glasu” Šarić.
Oni koji su obnovili kuće, navodi on, odu i obiću ih, otvore, ali i posjete groblja i upale svijeće preminulima.
– Teško je ljeti u Bravnicima, jer nema vode, koja je dovedena do tog jednog dijela, a pumpe bi trebalo da budu postavljene i da voda dođe i do ostalih. Nije lako. Treba riješiti sve te probleme, ali sa druge strane teško je očekivati da će se kod nas to promijeniti – zaključio je Šarić.
Ništa bolje nije ni u Ćusinama, gdje je kuću obnovio Danko Savanović davne 1999. godine, koja je u ratu u potpunosti uništena.
– Rat je bio i završio se. Kuće su obnovljene, ali u njima malo ko živi. Kada je još neko kod nas brinuo za povratnike? Zbog te nebrige i jeste takva situacija. Kuće zjape prazne. Odemo samo ljeti i obićemo ih, a kada možemo svakako i vikendom – ispričao nam je Savanović i dodao da je u Ćusinama najmlađi srpski povratnik 1967. godište.
Tamo nema problema, navodi on, kada je riječ o infrastrukturi, jer je to naselje koje je smješteno na ulazu u grad.
– Sve više se tu kuće i prodaju. Najmanje je tu sada našega – navodi razočarani Savanović.
Groblje
Jednom od grobalja u mjesnoj zajednici Bravnice pristup je otežan, jer je, kako navode mještani, dio prilaznog puta do tog groblja uništilo nevrijeme.
– Obećali su da će ga sanirati ima već tri godine, ali evo još ništa nije urađeno. Zbog tog odrona i klizišta otežano je sahranjivanje ljudi u tom groblju, kao i postavljanje spomenika. Ružna je to slika koja se šalje da ne može ni put do groblja biti uređen – navela je Sava Grabež.
(Glas Srpske)
