Nakon što se u Bosni i Hercegovini odigrao femicid uživo na internetu, javnost kao da je spremno i bez pretjeranog šoka ili podrške za žrtvu dočekala video brutalnog nasilja djeljenog na društvenim mrežama prethodnih dana, koje je nad bh. pjevačicom izvršio njen suprug. Jesmo li postali reality društvo za nasilje? Kako se dogodilo to da mjesec dana niko nije pitao gdje je žrtva Nermina Ravlić koja je bila društveno aktivna ili je potražio? Zbog čega okrećemo glavu i biramo “strane” kada se nasilje dogodi?
Maja Gasal, direktorica Akademije za žene, kazala je u Novom danu kako je nasilje nekada bilo “zatvoreno u četiri zida”, a sada je ono izašlo van. Priča se o njemu o javnom prostoru, ali ide se i dalje od toga u negativnom smjeru – imamo zlostavljače koji prenose svoja zlostavljanja i ubistva u realnom vremenu i “publiku” koja to prati, komentariše i šeruje.
“Nas zastrašuje što je još jedan slučaj u nizu, empatija postoji među nama kada se satanemo i kažemo ‘još jedno, institucije ne čine ništa’. Vraćam se na to da mi kao komšije i komšinice, bliža rodbina, i prijatelji ne reagujemo. Zar se ne primjećuje i na tom videu, koji je postao viralan, reakcija treće osobe. Šalje mi signal da to nije pvi put, da je to ustaljeni obrazac ponašanja i da su okolo sestre, majke, tetke… naaviknute na to”, kazala je Gasal.
Direktorica Fondacije Cure Jadranka Miličević ističe kako je najveći problem taj što počinioci/nasilnici/pratioci koji podržavaju to sve nisu odgovarali adekvatno pa se radi na “promociji nasilnika”.
Pročitajte još
“Najgori problem je zašto se šerovalo? Zašto je toliko ljudi bilo u prrilici da vidi taj video jer je rečeno nakon prošlog slučaja u augustu da svi trebaju bojkotovati takve snimke sem osoba koje su odgovorne – od policije pa nadalje. Nasiilje i dalje postaje problem koji ne prihvatamo da je društveni problem, da je odgovorno kompletno bh. društvo. Ne bi bilo ovakvih snimaka da znamo da je neki od prošlih ubrzano procesuiran, osuđen i da se prati slučaj kroz kompletan sisitem, da se barem postojeći zakoni primjenjuju. Svi mi na neki način doprinosimo tome i treba da reagujemo, a ne samo da budemo nijemi posmatači”, kazala je Miličević za N1.
Reality društvo bez empatije?
Gasal ističe kako javnost u BiH više ne gleda na nasilje kao na društveni problem već se ulazi u detalje ko je žrtva, je li ona to “zaslužila” itd.
“U slučaju premlaćivanja žene, tu su komentari gdje i neke javne ličnosti daju podršku nasilniku i srekli su da zaslužuje da bude premlaćena. Kada pročitate komentare osoba koje kažu da je ona ‘pevaljka’, ‘druga žena’ i u nizu sve odvratnosti koje neću da ponavljam, postavlja se pitanje što je ona uopšte živa ili na nekoj sloboidi. Koliko smo mi postali inertni i koliko je postalo ov normalno pokazuje slučaj Ravlić koja je u Kolodvorskoj (ulici, naselje Pofalići u Sarajevu, op.a.) brutalno ubijena, doživjela više vidova nasilje od supruga i svekrve – govorim o fizičkom, seksualnom i psihičkom nasilju. Ko je bila ta žena? Društveno aktivna, vatrena navijača jednog fudbalskog kluba, znači nije bila izolirana i da nije imala društvenih kontakata. Njoj je bio dugo prije ubistva ograničen pristup društvu. Pa niko nije upitao zašto mjesec dana nema Nermine nigdje? Gledamo, navijamo, čekamo reakciju innstitucija – institucije inertne, a mi se svrstavamo na strane. Analiziraju se žrtve, kako bi one trebali da izgledaju da bi bile žrtve u nečijim očima, da budu valjda jadne ili bez zuba. A ubice i zlostavljače uopšte ne komentarišu”, kazala je Gasal za N1.
A šta su institucije do sada uradile? Miličević ističe kako su posljednju infomraciju o dratu zakona o zaštiti od nasilja u porodici i zaštiti žena od nasilja dobili u junu kada ga je predstavila Komisija za ravnopravnost spolova FBiH. Od tada nisu dobili nikakvu novu informaciju, ali se nada da se na ovom važnom zakonu radi. No veća je tragedija, ističe, to što od juna nam obećavaju da će draft Krivičnog zakona biti predstavljen javnost, ali do danas ga nema.
Godinu i tri mjeseca od slučaja iz augusta 2023. kada je rečeno da će se hitno u proceduru uzeti. Prva tačka sjednice, u momentu kada smo imali katastrofalne poplave u kojima su stradali ljudi, bila je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o slatkovodnom ribarstvu – skraćena verzija. Nijedna tačka nema bitna o problemu o kojem govorimo ili onom s čim smo se susretali zadnje dvije nedjelje. Da li je to neodgovornost onih koji sjede u parlamentu ili te radne grupe pri Ministarstvu pravde FBiH, ne zham. Zahtijevamo informaciju”, kazala je Miličević.
Kako smo postali “društveni odron”?
Gasal ističe kako u kampanji tokom ovih lokalnih izbora niko nije spomenuo ili dao prijedlog ili smjernicu čim bi se bavili su mislu zaštite od nasilja u porodici i žena od nasilja.
“Trebalo bi da svaka lokalna zajednica izdvaja 30 posto sredstava za sigurne kuće i podrpku ženama i djeca ili napraviti neku instituciju gdje bi zlostavljači bili smješteni, a da žene i djeca ostanu u kući. Dobila sam informaciju da se od slučaja Nizame povećao broj korisnika, djece i žena u sigurnim kućama. Jer socijalni rad daje procjenu trebaju li nasilnika udataljiti iz kuće ili ne. I kako se desio slučaj Nizama oni su se kao institucija prepali da ne budu odgovorni i maltene na svaki poziv udaljavaju ih, a djece i žene smještaju u sigurne kuće. Ali već jenjava. Kada se desi tragičan čin, institucije se prepadnu, ali za sebe – kako da se zaštite, a ne da unaprijede sistme zaštite. Svi koji sada tu sjede i koji će se baviti slatkovodnim ribarstvom, a koji nisu ni irječ progovorili o zaštiti od nasilja u porodici i zaštiti žena od nasilja, su ljudi koje smo sada birali”, kazala je Gasal.
Ističe kako je “slučaj Ravlić” za nju bio “teksaški horor”, a da je sve bila stvarnost koja se dešavala “u komšiluku svih nas”.
“Osuđujemo, a dajemo značaj šerovanjem, a institucionalno i društveno ne činimo mnogo. Pričamo da su Šveđani hladni, Holađani izbacuju djecu iz kuća rano, a mi kao držimo do porodice. Patrijarhat je uzeto toliko korijenje da ne znam više iz koje sfere krenuti. Naša zemlja je sve više religiski konotirana i vrlo smo religiozno društvo, a etički i moralno smo dno. Mi smo društveni odron, to pokazuje sistem”, poručila je Gasal u Novom danu.