Tek je 19. januar. Dugi skupi prvi mjesec neizvjesne i skupe godine.
Prosječna sindikalna potrošačka korpa četveročlane porodice u decembru iznosila je 3 hiljade 114 maraka. Ni dvije osobe sa prosječnom platom nisu mogle pokriti te troškove. Oni sa minimalcem koji je tada još bio 619 maraka mogli su pokriti samo 19% troškova. Većinski se mora potrošiti na hranu, stanovanje, odjeću i obuću. Penzionerima je svakako još gore, većinu novca potroše na lijekove i račune.
“Ja penzioner već sedamnaestu godinu… Osjetim, evo upravo idem iz kupovine. Teško je, ali eto nekako moramo”, kaže nam jedan penzioner.
Na pitanje da li kupuje manje i kako se snalazi? kaže: “Kupujem isto, moram isto. Mora se isto jest.”
Drugi ističu da im djeca pomažu.
“Kako može penzioner da živi. Sve je skupo, ali gura se bože moj. Bože zdravlja i da duže traje penzija. Hvala Bogu imam hairli djecu pa pomognu. Da nema njih, Boga mi, teško bi se živjelo”, kaže nam jedna sugrađanka.
I većinom tako odgovaraju da žive zahvaljujući djeci. Mnogo je ipak onih koji su sami, sa niskim ili bez primanja, te se moraju oslanjati na javne kuhinje. Brojka korisnika unatoč poskupljenjima otprilike je ista godinama. Razlog tome je i što su korisnici većinom starije onemoćale osobe od kojih jedni umiru i zamjenjuju ih drugi. Ni oni sa, kako kažu, solidnim primanjima penzionerske dane ne mogu koristiti na užitke.
Da će do povećanja penzija nakon povećanja minimalne plate doći nadaju se, ali kažu i da je svako povećanje samo kap u moru.
U najavljena poskupljenja nakon povećanja minimalca vjeruju.
Više u prilogu Mirne Ždralović.
