Ako je postojalo neko mjesto gdje su se kriminalci osjećali sigurno, bio je to Dubai, dio Ujedinjenih Arapskih Emirata, države koja primjenjuje striktne zakone i ne toleriše kriminal na svojoj teritoriji. Bila je otvorena za bjegunce svih mogućih boja i vjera, a što su više trošili, to su bili sigurniji da im niko ne može ništa. Međutim, situacija se promijenila, a svoju ulogu u tom preokretu imali su balkanski kriminalci.
U Dubaiju je bilo potpuno normalno vidjeti italijanske mafijaše za istim stolom sa narko baronima iz Južne Amerike, dok su za stolom pored njih vođa eskadrona smrti u službi južnoameričkih kartela i glava najmoćnije irske kriminalne organizacije. Naravno tu bi se obavezno pojavili i kriminalci sa Balkana, koji su u Dubaiju počeli da se osjećaju kao kod kuće.
Važilo je jedno osnovno pravilo, novac tamo smije da se troši, ali ne i zarađuje na kriminalan način, tako da su mafijaši mogli nesmetano da rasipaju novac stečen uglavnom švercom droge. Naime, Dubai je godinama, pa i decenijama ignorisao sve zahtjeve za izručenje traženih osoba, jer nisu imali potpisane ugovore sa većinom zemalja. To je dovelo do apsurdne situacije da ljudi koji su se u svojim zemljama krili, čiju fotografiju nije imala čak ni policija, na društvene mreže kače svoje fotografije iz provoda u Dubaiju. To je uradio i Edin Gačanin, vođa kartela Tito i Dino, koji je dugo godina bio enigma za većinu policijskih organizacija sa Zapada, koji su ga znali samo po nadimku Tito i da je porijeklom iz neke od zemalja bivše Jugoslavije.
