Search
Close this search box.

Kakav je status i djelotvornost zviždača u BiH

Podijeli članak:

U sklopu 14 prioriteta koje je neophodno da BiH ispuni kako bi bila dio Evropske unije, veliki dio posvećen je borbi protiv korupcije i zakonima koji regulišu tu oblast. U tom smislu, postojanje osoba koji će raditi na tome da se korupcije spriječi jesu, popularno nazvani, zviždači, je iznimno važno.

Zaštita zviždača, kao građana koji djeluju u javnom interesu, uočavaju i prijavljuju korupciju, prisutna je u zemljama Evropske unije. Međutim, i u BiH prestavlja jedno od najaktuelnijih pitanja u posljednjih nekoliko godina.Prijave “zviždača” predstavljaju najefikasniji način da se korupcije uoči, procesuira i spriječi.

Mnogobrojni izvještaji Transparency Internationala, ali i drugih organizacija, pokazuju da je korupcija jedan od najizraženijih problema u cijeloj Evropi.

Bosna i Hercegovina, kao država koja vodi dugogodišnju bitku sa korupcijom, ipak nije država u kojoj se u javnom prostoru prijavitelji korupcije, popularno zviždači, pojavljuju često.

Zviždači nepopularni u BiH

Evropski parlament je 2019. godine donio zakon koji je u fokus stavio upravo zaštitu onih koji će prijaviti korupciju i ukazati na nju.

Međutim, kao i u mnogim drugim stvarima, Bosna i Hercegovina i u ovom segmentu kaska za ovom evropskom praksom.

Iako su našem društvu i sistemu prijeko potrebni, zviždači u BiH i nisu toliko popularni.

Naime, prošle godine je tek jedna osoba zatražila zaštitu od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). A da stvar bude gora, zaštita joj nije dodijeljena i ovaj podatak, možemo reći, najbolje ilustruje povjerenje građana u institucije koje bi trebale da zaštite zviždače.

Transparency International u svom godišnjem izvještaju, za ovaj i ne tako slavni poredak najviše krivi pravosudni sistem i nepovjerenje u institucije.

“Za razliku od zvaničnih institucija, građani BiH koji su svjedoci ili žrtve korupcije sve više se obraćaju nevladinim organizacijama, što potvrđuje i porazna činjenica da je APIK od 2014. do 2022. zaprimio 33 prijave te je samo u 11 slučajeva prijaviocima dodijelio zaštitu, dok je TI BiH u samo prvih pet mjeseci ove godine evidentirao 29 takvih prijava. Broj prijava ukazuje na to da građani polažu veći stepen povjerenja u nego u institucije kada je borba protiv korupcije u pitanju, što i ne bi trebalo da čudi budući da zviždačima u BiH najveći stepen zaštite trenutno pružaju upravo organizacije civilnog društva”, navedeno je u njihovom izvještaju.

Neefikasnost pravosuđa, koje pretežno rješava sitne slučajeve dok velike korupcijske afere prolaze bez kazni kao i nesrazmjerno blage kazne za krivična djela korupcije ne djeluju ohrabrujuće, a nedostatak pozitivnih primjera koji su dobili sudski epilog dodatno odvraća građane od prijavljivanja korupcije nadležnim institucijama.

Slučaj “Nermin Alešević”

Da je biti zviždač u BiH izuzetno nezahvalno, i kao takvo donekle i opasno – što dalje pokazuje da njihov status mora biti osiguran i pouzdan – pokazuje primjer Nermina Aleševića koji je 2019. godine objavio razgovor s tadašnjim predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Bosne i Hercegovine Milanom Tegeltijom.

Naime, podsjetit ćemo, na tom snimku, Tegeltija sjedi u društvu inspektora SIPA-e Marka Pandže za kojeg se ranije tvrdilo da je uzeo 2.000 KM od biznismena iz Velike Kladuše Nermina Aleševića kako bi kod tadašnje glavne tužiteljce Tužilaštva KS Dalide Burzić ubrzao njegov predmet.

Tegeltija je, naime, kako se vidi na snimku, saslušao spomenutog Aleševića u vezi s problemom koji ima s predmetom koji je kod sutkinje Dalile Burzić, da bi potom napustio ugostiteljski objekt u kojem se radnja odvija.

Pola sata kasnije, nakon što je Tegeltija upoznat o pojedinačnom predmetu i nakon što je dao upute Aleševiću da Marku iz SIPA-e proslijedi broj pojedinačnog predmeta, uslijedio je dogovor između Pandže i Aleševića.

Alešević je prije četiri godine za Klix.ba izjavio da je sve planirao i da se odlučio da snimi korupciju na djelu jer, kako je rekao, u ovoj državi je nemoguće na drugačiji način nešto dokazati.

Tužilaštvo BiH je potom 2020. godine podiglo optužnicu protiv Aleševića zbog kaznenog djelo “primanja dara i drugih oblika koristi” koji je, pritom, otkrio i prijavio aferu “Potkivanje”.

Sud BiH je zatim Sud BiH potvrdio dvije tačke optužnice za krivična djela protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića dok je tačka optužnice za neovlašteno prisluškivanje i fotografisanje odbijena zbog nedostatka dokaza. Godinu dana kasnije, odnosno 2021. godine, Sud BiH je Aleševića oslobodio optužbi i za primanje, odnosno davanje dara zbog, kako je navedeno, nedostatka dokaza.

Kao što je već i naglašeno, BiH je država koja se na svim svojim nivoima suočava sa korupcijom, primanjem tj. davanjem dara i drugih oblika koristi. Učesnici ovog krivičnog djela bivaju otkriveni ili procesuirani, protiv nekih se vodi sudski postupak, neki bivaju oslobođeni zbog “nedostatka dokaza”, ali u svakom slučaju – shodno EU praksi – neophodno je da oni koji su očevici ovog kaznenog djela, igrom slučaja upućeni u šta se radi, dobiju neki podstrek da javno i glasno progovore o čemu se radi.

Potrebno je, ne isključivo zbog članstva u EU, već i zbog toga da bi se u našem društvu podigla svijest o tome da korupcija nije ništa pozitivno, to da nekome “progledamo kroz prste” ili dobije bolji tretman samo jer je je imućniji (u nekom pogledu te riječi) nije korektan pravac i nije nešto što će nam, na duže staze, donijeti dobro.

 

 

(Klix)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka