Današnji nedobronamjerni politički patuljci spočitavaju mu na osnovu podataka koje im poturaju vrlo upitni istoričari da je Tito na kraju svog života bio izlapjeli senilni starac koji nije znao šta radi niti šta govori. Argumenti i faksimili njegovih govora i njegova djela pokazuju potpuno suprotno.
Britka kritička politička misao bila je njegov jedini vjerni pratilac do kraja života, i onda kada se za njega borio na kraju u bolnici u Sloveniji. Od 1945. pa sve do smrti vodio je politički rat protiv separatista u svim strukturama vrlo složenih društvenih, političkih i privrednih prilika njegove Jugoslavije. Svaki federalni koncept uređenja države obiluje razlikama koje su stalno bile permanentna prijetnja raspada takve zajednice! Samo Tito je na njemu svojstven način znao pomiriti sve te suprotnosti i staviti ih pod kontrolu već od 1948. godine, ne rigidnim komunističkim metodama, nego samo svojim socijalističkim pristupom koji nisu znali sačuvati u njegovoj daljnjoj primjeni svi nasljednici. Njegovom smrću počinje da umire i Jugoslavija.
Nije izdržala ni deset godina teške bolesti od neizlječivih političkih metastaza! Svaka od tih novonastalih državica naslijedila je i po jednu metastazu. U svakoj od njih oni koji su na vlasti tvrde da su im te metastaze došle kao naslijeđe iz Jugoslavije i ne pristaju na istinu da su upravo oni bili ti virusi koji su metastazirali cijeli prostor te zemlje, a sada to dalje rade i u novim zemljama kojima vladaju! Na tom politički vrlo zaraženom cijelom prostoru bivše nam zajedničke domovine najveća borba trenutno vodi se za Bosnu i Hercegovinu. Razni politički nadriljekari, jednako i strani i domaći, po njoj operišu već preko trideset godina, a nikako ne uspijevaju doći do zdravog tkiva, koje izgleda po mišljenju svih normalnih ljudi više i ne postoji!
Davne 1971. godine Tito je tadašnjem političkom, privrednom i vojnom rukovodstvu govorio:
Ne dozvolite da vam oni izvana, pogotovo iz Zagreba i Beograda, dolaze kod vas u BiH i da po njoj vršljaju bez vaše dozvole i da tako dovode u pitanje sve ono što su vaši najbolji sinovi i vaše kćeri platili svojom krvlju!
Da su ga tada poslušali, sigurno bi danas Bosna i Hercegovina bila u sastavu nečega većeg i bez krvi koju je prolila od 1992. do 1995. godine!
U Srbiji mu zamjeraju da je svojom politikom omogućio separatistima s Kosova i Metohije i Vojvodine, Ustavom iz 1974. godine, da njenu cjelovitost dovedu u pitanje! U Karađorđevu 1979. godine nekoliko puta je u svome govoru rekao da je on jedini bio protiv tog ustava da se upravo ne bi desilo to što sada smatraju njegovom krivnjom!
Osnovni nikad riješeni problem s Hrvatskom i njenim političkim rukovodstvom zove se Andrija Hebrang, s kojim se Tito politički nije slagao jer nije želio Komunističku partiju Jugoslavije, nego NDH. Tito je zbog toga pobjegao u Beograd i tamo ostao jer su ga u Zagrebu hebrangovci htjeli ubiti! Započet u Hrvatskom proljeću 1971. godine, taj kurs je okončan 1990. dolaskom hebrangovaca na vlast u toj zemlji!
Sa Slovenijom je vodio politički rat zato što je oduvijek bila protiv tako koncentrirane centralne vlasti u Beogradu i koja je mimo njegove volje podržavala separatizam na Kosovu, a posebno što je radila na razbijanju jedinstvene komande nad JNA slijedeći u tome Hrvatsku!
Ostale republike svojim statusom nerazvijenih nisu bile pretjerano njegova briga, osim dezintegrativni faktor utjecaja razvijenih republika nad njima!
Sve ovo nabrojano govori s kojim je otporima Tito imao posla cijeloga svoga života! Ipak je uspio 45 godina sve te rušitelje držati na kratkom lancu, a narodu obezbijediti da i u takvim vrlo složenim političkim okolnostima živi dostojno čovjeka!
Ovo sve napisah povodom 45 godina od Titove smrti i 80 godina pobjede nad fašizmom!
(Tacno.net)
