Drugi april širom svijeta obilježava se kao Dan svjesnosti o autizmu. U BiH je sistem i dalje vrlo malo svjestan brojnih barijera sa kojima se autistične osobe i njihove porodice suočavaju. Predrasude, neodgovarajuća zdravstvena briga, te socijalna isključenost samo su neke od prepreka. No, bez obzira na sve, posebni kakvi i jesu, imaju i neiscrpnu želju da su dio društva.
Možda svijet vide malo drugačije, ali djeca sa autizmom samo trebaju ljubav, kako bi taj svijet bio bliži i drugima, priča nam majka osmogodišnjeg dječaka s dijagnozom autizma. Nensi Halilović, kaže, ne želi prvo o poteškoćama – radije bi da svi bolje upoznaju mogućnosti njenog sina: „Damir je jako osjećajno dijete i jako emotivno. Toliko je dobar da nema apsolutno agresivnosti u sebi, doći će svakom koga sretne. Voli brojeve, voli vodu, more, kupanje…“.
Damir je, kaže, kao i većina djece iz autističnog spektra, rođen zdrav. Govor i sav napredak nestaju krajem druge godine života, kada se povlači u svoj svijet. Put do upostave dijagnoze bio je dug, što je uveliko otežalo liječenje, priča majka. I to je samo dio problema: „Gdje god se pokuca na vrata, sve je to – bit će, ali niko ne zna kad. Dječak je krenuo i u školu, u školi nemamo asistenta. Ja odlazim s posla i rizikujem da ostanem bez njega, da boravim s Damirom u školi“
„U našoj školi imamo 22 učenika sa poteškoćama u razvoju, a samo dva asistenta. Susrećemo se sa brojnim problemima u radu, u nastavi. Nastavnici rade u jako teškim uslovima“, kaže Amela Kahrić, pedagogica u OŠ Jajce Kruščica.
Direktor OŠ Braća Jezerčić Divičani Igor Lacić govori kako pokušavaju pomoći – i da druga djeca prihvate njih takve kakvi jesu.
Da bi se ostvario napredak, uz terapije, najbitnija je ljubav, razumijavanje i zajednički trud roditelja i stručnjaka. Kojih, također, u Jajcu nema.
„U Jajcu ima samo jedan logoped i jedan edukator-rehabilitator. Kolegica i ja se trudimo najviše što možemo za svako dijete obezbijediti jednak broj tretmana, jednaku podršku za roditelje“, objašnjava logoped Mirza Ganibegović.
Defektologinja Matea Lozić dodaje kako je prvenstveno bitna podrška roditeljima, koji jako puno ulažu truda i vremena.
A više razumijevanja društva za potrebe ove osjetljive grupe, čiji je razvojni poremećaj posljednjih godina sve učestaliji, Damiru i ostalim mališanima pomoglo bi da iskoriste često neprepoznate potencijale koje im nudi njihova posebnost.
„Da što više nastoje da se druže sa djecom koja su sa poteškoćama u razvoju, jer svijet je različit i trebaju se još od malena učit da nisu svi isti“, ističe Dragana Samardžić, predsjednica Udruženja Vodopad ljubavi Jajce.
federalna.ba
