Rahmanovo brdo je poseban prostor jajačke okoline. Ne znam koliko je to poznato, zanimljivosti prostora su, i priroda i ljudski tragovi prošlosti. Samo brdo ima
vrh koji prelazi 1.100 metara nešto južnije od Kruščice, istočnije od sela Šibenica. Ljepote tog prostora ulaze u onaj prostor kojeg nazivam najljepšim dijelom Evrope
(od Ugra, Sliv Plive, Sedinca, preko Podrasničkog polja i Sane).
Prije mnogo godina nakon avio snimanja ondašnja opština Jajce je dobila upit iz Vojno-geografskog zavoda s pitanjem da pokušamo pojasniti nejasnoće uočene na
snimku dijela Rahmanovog brda.
Taj zadatak dobih ja.
Ljetnjeg dana, s kartom i busolom, alpinističkim (planinarskim) stapom i čekićem…, ostalom opremom i nakon proučavanja starih, novih topografskih i geoloških onomadašnjih, karti avio-snimka krenuh na teren. Lako i brzo sam našao ostatke šumske pruge izgrađene u Austro-Ugarskom periodu, okretnicu…
I nedaleko zamijetih ono što nikome nije bilo jasno šta je!
Ličili su ti oblici na drumline (oblici nastali) oblici o kojima sam samo učio i koje onda nisam imao prilike vidjeti. To su glacijalni oblici nastali u vodnim tokovima ispod leda.
Otkud ovi oblici ovdje?
Nemoguće!
Ili??
Bilo je nekoliko tih oblika, gotovo u jednom nizu visine par metara i duzine nekoliko desetina metara.
Vegetacija na njima bila je neobična i odudarala je od vegetacijskog okolnog pokrova.Počeh da se penjem na taj čudan oblik.Tlo mekano,neobično meko i da je bilo zaravnjeno ili udubljeno pomislio bih da gazim po dijelu šumske močvare.
Odlučih da napravim sondažu. Zakopah mojim planinarskim stapom i brzo iskopah sondažu po svim propisima.
Zagonetka bi riješena!
Prije I svjetskog rata ili na početku bili su tu složeni balvani pripremljen za odvoz šumskom prugom. Ratovi, vremena učinili su tako da nisu bili odvezeni, a onda je priroda učinila svoje.Drvna masa je trulila, prekrivena cesticama zemljanog materijala, mahovinama, travom s ponekim drvcetom brzo su se uklopili u prostor zadržavajući svoj prvobitni oblik. Drumlini su bili ostavljena drvna masa suma iz tog istog prostora. Riješih da obiđem malo , nešto siri prostor. I bi zanimljivo! Na par mjesta naiđoh na šumske močvare bujnim krošnjama drveća.., na nekoliko mjesta još neki pojavni oblici voda…
Na dva mjesta nađoh stara voćna stabla (u doba Austrougarske oni su vršili konkretna istraživanja- pravili su ogledne sadnje voća i drugih šumskih vrsta u raznim klimatološkim prostorima,na raznim zemljinim podlogama i u raznim ekspozicijama)…
Ne znam dal’ postoje ta svojeobrazna šumska “ostrva” nit’ znam kako i koliko se koristi i čuva taj unikatni prostor, niti da li je obuhvaćen turističkim planovima. Možda nekoga zainnterusuje vise Rahmanovo brdo, Medvednjak…
Potoci i nekadašnje jezero.
(Jajce Online/Nikola Kolja Jagarić)
