U svim globalnim zahtjevima,planovima,politikama,ekonomikama čini se da se potrebe zarada (poslova) ne susreću s ljudima, djecom, prirodnim potrebama. Zahtjevi za sve većim eksploatacijama prirodnih dobara, prirode, ljudskih resursa su sve manje humani i čini se sve vise skoncentrirani u ekonomsko-tehnološke-estetske koristi tek malog procenta stanovništva. Uz to, o veoma životnim pitanjima teško da se i govori sem o potrebama energije, minerala, ruda, o cijeni rada…
Ili govori se u aspektima cijene zagađujućih emisija – odnosno naplate i trgovina štetnim, zagađujućim emisijama. I svako, stalno je prisutna tema efektivizacija poslova.
Očito na pragu smo sasvim novog svjetskog poretka.
Kako na Balkanu to izgledaju smislu životne sredine?
Ono malo vidljivog je poražavajuće.
Pa i zastrašujuće.
Odsustva komunalnih infrastruktura je poznat problem koji se ne rješava ili rješava tek djelomično i veoma sporo. Naravno, posljedice nisu nevidljive. U jurnjavi za eko energo novcima, zaradama, efekti MHE su vidljivi i zastranjujući su.
Pitanje je da li će solarni parkovi prekriti i “pojesti” poljoprivredna zemljišta, pašnjake, hoće li vjetro-parkovi zauzeti tla, sume i nebo?
Deponije otpada polako proždiru prostore…
Gradnje očito prelaze stvarne potrebe stanovništva i tzv. turizma i sve više prirodnih pejsaža postaju kulturnim pejsažima. Vodotoci su glavni kolektori sveukupnih otpadnih voda, poribljeni ko zna kojim vrstama, sa stalno prisutnim gubicima obala, priobalja, građevinama.
Proizvodnja hrane na Balkanu je u očitom padu (za šta i ne trebaju statističke analize), ali zato uvozi prehrambenih artikala vrtoglavo rastu na dobrobiti proizvođačima negdje, transportnoj industriji nekoj, ali i domaćim trgovinskim sistemima marže, izbjegavanje poreza zarade na procent…
Postavlja se jednostavno pitanje:
Hoće li Sliv Plive postati prioritetnim energetskim proizvodnim resursom?
Da li će obale Plive, dolinske strane postati svojevrsni zlatiborski model gradnje s posljedicama uništenja prirodnih vrijednosti?
Čini se da, da!
Da li će rijeka Pliva u potpunosti izgubiti prirodne osobine i postati niz HE-a, betonskih kanala, pregrada,ribogojilišta i konačno kolektor otpadnih voda?
Kakav razvoj i koji oblik turizma je cilj?
Mnogo godina o ovome upozoravaju mnogi; naučnici, istraživači, eksperti, više osoba širokih i dalekih viđenja s idejama i osjećajem. Ipak, čini se da su nosioci moći drugačijih interesa. Da su energetsko-rudarski planovi važniji, jači, bitniji od sveukupnog razvoja i očuvanja životne sredine time i zdravlja stanovništva?
Sve u svemu čini se da će Plivu karakterisati ne priroda; ne sedra, ne bujna specifična vegetacija, ne slapovi nego tehnički projektovani betonski kanali s možda šetališnim stazama, betonskim stazama s rasvjetom duž nekadašnjih obala,možda i s ozelenjenim pojasima parkovskog tipa…
Dakle, “ljepše i bolje” od prirodnog!
(Jajce Online)
