U mnogim aspektima postoje ekološke,ali i čini se “ekološke” zabrinutosti. U biti ma kako nazivali današnje probleme života na planeti oni se odnose na životnu
sredinu, na stalne promjene koje nisu uvijek niti pozitivne, niti dobre.
Naprotiv!
Promjene prirodne, životne sredine na Planeti su poznate, u mnogome naučno dokazane, tako da su da promjene nazovemo grubo – klimatološko-geofizičkim promjenama su vezane za astronomske promjene (Milanković), za geofizičke promjene (bitno je znati o Mohorovičićevom diskontinuitetu, ali i drugim geografskim, geofizičkim, geodetskim, astronomskim, biološkim naučnim rezultatima). Mnoge promjene sa svim posljedicama odvijale su se tokom miliona godina, ali ponekad i u vrlo kratkom vremenskom intervalu (zemljotresi,udari asteroida…)
Današnje promjene su uzrokovanje uglavnom čovjekom – ljudskom aktivnošću koja se od vremena industrijalizacije stalno intenzivira. Rezultati razvoja kako demografskog tako i industrijskog odvija se u ograničenom prostoru i stoga pomenuti razvoj ne može biti bezgraničan. Naime, prirodni resursi su jasno ograničeni i iscrpljivanje istih ili promjene u kvalitetu (vode, atmosfere…) mogu dovesti do nivoa prijetnje postojanju dosadašnjeg živog svijeta i onog u smislu kulturološkog ukupnog razvoja.
Ogromne promjene u pejsažima (Landscape) dovode do ogromnih bio-geografskih promjena koje dalje vode ka uništenju mnogih vrsta sto je definisano i u dokumentima UN. Promjene granica pejsaža, veći rast tzv. kulturnih pejsaža na račun prirodnih remeti ne samo biostanja nego utiče veoma snažno na promjene lokalnih, ali regionalnih klimatoloških stanja prvenstveno u aspektima voda (isparavanja, oticaji,hranjenja podzemnih voda,doticaji, rast temperatura vode sto dalje utiče na neželjenje
bio-hemijske aktivnosti). Smanjenja šumskih pejsaža (arela) utiču na promjene vjetrova, stabilnosti tla,emisije gasova, kao i na vodne rezime.
Nažalost, u tome kako napisah stradaju mnoge vrste, mada na balkanskim prostorima neke grupe, neki stručnjaci se oduševljavaju pojavama divljih životinja u urbanim prostorima, valjda smatrajući to svojevrsnim pozitivnim biodivezitetnim stanjima. Na našim prostorima (Posavina, Podunavlje, Panonija,Hercegovina…) suma gotovo da nema. Efekti takvog stanja su poražavajući u svim aspektima pa i ekonomskim. Svojedobno je pisano (Jagarić) o očekivanim posljedicama smanjenja ili čak i nestanka planinskih glaciela.
Oborine, poplave, već sada vidno utiču na rast broja nekih insekata koji čini se postaju kod nas sve veći problem. Jedan od krupnih problema su izgradnje urbanih prostora neprilagođeno ekološko-klimatološkim vladajućim stanjima s efektima stvaranja “efekata rerni, ostrva vrućine, ili vazdušnih mrtvaja što vodi ka znatnim povećanjima zagađenja prizemnih atmosferskih slojeva. Čini se da je neophodno kvalitetno fizičko planiranje, noviji pristupi urbanističkim planiranjima i projektovanjima prilagođena klimatološkim, energetskim,socijalnim uslovima i posebno eliminaciji negativnih efekata od prirodnih ekstremnih stanja (nakon poplava 2014 neke zemlje i gradovi su riješili i rješavaju problem: Kopenhagen, Malmö.., na našim pak prostorima su rizici od poplava čak i povećani).
Nažalost ni BiH, ni Jajce nisu iznimka ili van loših svjetskih tokova događanja. Poseban problem neplanskih gradnji bez rješavanja otpadnih voda utiče na kvalitetu slivnih
vodotoka i jezera. Izgradnje hidro-graševinskih objekata često bez iole prilagođavanjima prostoru stvaraju snažne i vidljive promjene koje ugrožavaju životna stanja.
Dolina rijeke Plive, Janja i drugih vodotoka su izloženi upravo takvim problemima. Koliko koštaju i koliko će kostati štete, kakve su? Pri čemu štete se odnose na direktne i indirektne štete npr. poplava (direktno) i onemogućavanje razvoja prostora (indirektna posljedica). Jedan od problema jesu goleti, napušteni kamenolomi krečnjačkih materijala, kao i šumske goleti. Na određenim zemljištima i nagibima uz velike oborine to su prostori lako erodirani u formi bujica, klizišta, spiranja sto dalje naravno dovodi do zapunjavanja vodnih korita i jezerskih basena.
Međutim, takvi prostori su ujedno i emisioni prostori ugljendioksida (CO2). Očuvanje životnog prostora je očuvanje samog života, ali i omogućuje razvoje – životne razvoje.
A možda?
Da bi se Jajce prepoznavalo kao stvarno turističko mjesto neophodni su konkretne promjene u nazadovanjima prirodnim vrijednostima i rijetkostima. I ne samo prirodnim nego i historijskim. Svakako svi događaji u svijetu utiču i na naša područja što još vise zahtjeva efikasne, kvalitetne pristupe i zahvate ne samo očuvanja pomenutih vrijednosti nego i kvalitetna korištenja ukupnog prostora bar u okvirima tzv.održivog razvoja.
Sjajan primjer je Franjevački Muzej u Jajcu i to je primjer kojeg bi valjalo slijediti. Jajce je pišu puno historijskih spomenika.
Jeste!
Koliko zaštićenih, prilagodbenih da financiraju sami sebe? Postoje mnogi sjajni primjeri u svijetu i na Balkanu. Jajce bi možda trebalo imati nešto posebno – arheološku transverzalu, zašto ne i prirodnjačku transverzalu? Zašto ne naučno-tehnički ekološki park? (U Jajcu se nalazi kanjon – kakvih ima još u svijetu? Nema.)
Jedan dio prostora je već bio predlagan konkretnim idejnim projektom, uvezujući prirodna i kulturna blaga. Bio!Naravno za ovo trebaju sredstva i rad.Stručan, kvalificiran, odgovoran rad. Rad koji će dati rezultate konkretne i brze. To ako govorimo o turizmu, o nauci, obrazovanju i naravno o ekonomici. Kazujem o ukupnoj društvenoj ekonomici, razvojnoj svima bitnoj.
Možda bi ljudi stručni u aspektima stvaranja turističko-kulturoloških animacija i događaja mogli stvoriti npr. “Opsadu Jajca” od prije par stotina godina?
Nadasve, čini se da postoje suviše male međusobne saradnje DPZ-a na jednom slivu – na jednom prirodom definisanom i ograničenom području.
Postoji veliki broj inozemnih profesionalaca, firmi,organizacija, postoji veliki broj jajčana mladih i starih u Jajcu i van Jajca, obrazovanih,profesionalnih s radnim iskustvima, postoje mnogo mladih (i ne samo mladih) sa idejama,živahnim i dobrim. Općinske-Opštinske, kantonalne vlasti bi trebali dati mogućnosti da se bar čuju (posebno studentima – sutrašnjim stručnjacima) da predlože možda putem radionica?
Oblikovanjima znanja?
I konkretizacijama putem ocjene i prihvaćanjem predloženih ideja stvarajući objektivne projekte? Jer ovo se veze za razvoj, veze za sadašnjost i budućnost.
Sve je moguće, ako se zna i želi!
(Jajce Online)
