Search
Close this search box.

Iva Klarić: Katolici i muslimani nisu bili stranci jedni drugima

Podijeli članak:

Sa svojim visokim minaretom i veličanstvenom bijelom vanjštinom, džamija Esme Sultanije u središtu Jajca, u Bosni i Hercegovini, je sveto zdanje koje štuju ljudi svih vjera. Ali značaj zgrade također ima veze s iscjeljivanjem – ne samo ljepotom. Izvorna građevina u potpunosti je uništena 1992. tokom rata u BiH, a njena mukotrpna rekonstrukcija nije u potpunosti dovršena sve do prošle godine, počinje svoju reportažu iz Bosne i Hercegovine list National Christian Monitor.

Džamija je dobila ime po supruzi bosanskog namjesnika Mehmed paše Muhsinovića, koja je vladala krajem 18. stoljeća, u vrijeme kada je izgrađena prvobitna džamija. Objekat je jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja nosi ime po ženi. Jedna od onih koji se raduju je sestar Iva Klarić (51), hrvatska vjeroučiteljica koja već 15 godina boravi u Jajcu. Radila je s muslimanskom zajednicom na razvijanju dijaloga i saradnje između kršćana i muslimana u malom, pitoresknom gradu od oko 26.000 stanovnika — otprilike pola Hrvata katolika, a pola Bošnjaka muslimana.

 

Rat iz 1990-ih dramatično je izmijenio demografiju – prije rata, središte grada je bilo dvostruko veće i imalo je znatnu srpsku pravoslavnu zajednicu. Ali ratna razaranja su to promijenila. Iako su se savezništva mijenjala, na početku rata, Bošnjaci i Hrvati su se udružili protiv snaga jugoslavenske vojske, koje su bile pretežno srpske. Granatiranje te vojske bilo je odgovorno za uništenje džamije, kao i susjedne katoličke crkve i većeg dijela gradskog središta. “Grad se promijenio, a rat je bio uzrok te promjene”, rekao je Klarić, koji je studirao u Sarajevu te je gotovo 20 godina predavao u zajednicama u blizini Jajca.

U svjetlu, kako ona kaže, “komplicirane povijesti”, bilo je važno, kaže Klarić da se svi narodi okupe – bilo da to znači posjećivati jedni druge u bogomoljama, što Klarić čini, ili biti uključen u zajednicu i društvena događanja. “Ovdje živimo ovaj dijalog”, rekla je.

Njena kongregacija, koja se nalazi uz jednu od gradskih katoličkih crkava, “otvorena je za sve vjere i nacionalnosti”, rekla je. To je i mjesto okupljanja ljudi svih vjera — kao što su društvena događanja, čitanja poezije, molitveni susreti ili sjednice mjesnog vijeća za međureligijski dijalog, čija je predsjednica Klarić. Edukacija o klimi postala je dio Klarićkine službe, nešto što je, kako kaže, prirodno za člana franjevačke kongregacije, ali također proizlazi iz globalne prirode aktuelne svjetske klimatske krize. Ipak, Klarić priznaje da je međuvjerska saradnja trajna strast, rekavši da se osjeća “kao kod kuće” kada se uključi u međureligijski dijalog. Ona kaže da je to zbog niza faktora od kojih je osnovni taj što je Jajce zajednica s mješovitim vjerskim stanovništvom. Dijalog sa susjedima je kršćanski mandat, kaže ona. “Različiti smo, ali smo povezani”, rekla je. Crkva nas poziva na dijalog sa svima.

 

U malom selu u kojem je Klarić odrastala – Gornjem Bešpelju, nedaleko od Jajca – “katolici i muslimani nisu bili stranci jedni drugima”, prisjetila se. „Tada smo imali dobru komunikaciju.“ S obzirom na tu pozadinu, kada je Klarić 2009. stigla u Jajce, “osjećala sam da imam na čemu raditi”, rekla je. “Osjećala sam da je međureligijski dijalog misija [kroz koju] trebam živjeti svoj kršćanski poziv i franjevačku karizmu.”

Osobito ju je inspirirala priča o susretu svetog Franje Asiškog s egipatskim sultanom 1219. godine u nastojanju da se uspostavi mir tokom križarskih ratova. “Osjećam da je Bog tražio da dođem ovamo.” Nešto slično pokreće službu sestre Blanke Jeličić (55), profesorice i članice Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog. Ona je na vrhuncu Opsade Sarajeva službovala u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. „Bili smo sklonjeni u podrum, i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati”, priča prisjećajući se Opsade Sarajeva.

Opasnosti su bile stvarne. Svaki dan si bio pod pritiskom, rekla je pričajući kako joj je mače spasilo život. Bila je napolju, naklonila se prema životinji kada joj je snajperski metak prošao iznad glave. “Svaki dan kada koji ste preživjeli u Sarajevu bio je kao dar koji ste dobili. Bilo je to kao dobitak na lutriji – imali ste još jedan dan.” Ipak, Jeličić umanjuje značaj tog događaja za njezin život. “To se dogodilo i život se nastavlja”, rekla je, iako je dodala: “Bilo je to jedno iskustvo koje je moj život učinilo bogatijim.”

Sada Jeličić služi u Livnu, u kojem živi oko 32.000 stanovnika — pretežno Hrvata s malom bošnjačkom zajednicom, Brdoviti grad potoka, mostova, džamija u kojem se još ponegdje može vidjeti granatirana kuća, opipljiv fizički podsjetnik na rat devedesetih. Bivša provincijalna poglavarka svoje zajednice, Jeličić se sada vratila podučavanju crkvene muzike za katoličku mladež i porodice i u livanjskoj župi. Ali pomaganje u međuvjerskom dijalogu i saradnji je poticajna strast, s obzirom na njezino ratno iskustvo te život i rad među ljudima svih vjera.

Nju je prošle godine lokalni svećenik pozvao da bude članica neformalnog gradskog međureligijskog vijeća od oko 27 članova, što je ona rado prihvatila. “Meni to nije čudno”, kaže Jeličić. “Meni je to prirodno. U svakom čovjeku vidim Božju kreaciju. Ako netko treba pomoć, ja ću mu pomoći. Nije bitno kojoj vjeri pripada.” Vijeće se redovno sastaje radi poticanja dijaloga, ali i provodi zajedničke projekte, poput akcija podizanja svijesti o nasilju nad ženama i djecom. “Važno je o tome poslati poruku”, kaže Jeličić, nazivajući to ozbiljnim problemom u državi.

Odabrana je za tu ulogu djelimično zbog svoje vidljivosti u prikupljanju novca za male projekte za pomoć onima kojima je potrebna pomoć, poput Bošnjaka čija je porodica trebala mašu za pranje veša.  Uspješno prikupljanje sredstava za taj projekt spojilo je Jeličić s važnim saveznikom — učiteljicom Bošnjakinjom i majkom osmogodišnje kćeri. Šejla Mujić-Kevrić (35), hvali svoju kolegicu katoličke vjeru zbog optimizma i entuzijazma, a Jeličić zove “članom moje porodice”.

Tokom proteklih šest godina rad dviju žena bio je usmjeren na mlade i žene, dvije grupe koje su otvorene duhu saradnje između onih različitih vjera, što u Livnu uključuje ne samo katoličku većinu, već i bošnjačku manjinu, pa čak i manji broj pravoslavnih Srba. Društveni mediji i prilozi na televiziji pomogli su međuvjerskoj skupini da obavijeste ljude o svom radu, koji je često malenog opsega – poput izrade paketa hrane za siromašne – ali važan za zajednicu.

Iako su zadovoljne napretkom, obje žene ne žele slikati portret društva potpuno izliječenog od ratova od prije tri desetljeća. “Ima još nekih sumnji”, rekao je Kevrić o odnosima među ljudima. “To nije utopija. Ponekad postoje napetosti iako često nisu vidljive. Ali mi smo ovdje da razbijemo te napetosti.” Stanovnici Jajca izražavaju slične osjećaje, govoreći da nisu sve podjele zacijeljene, te da političke ličnosti mogu iskoristiti napetosti u političke svrhe. U tom smislu, sjene rata možda nisu u potpunosti iza Bosanaca.

 

 

(stav.ba)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka