Kako je danas biti povratnik i farmer, preživjeli logoraš i odbornik u gradskoj skupštini Prijedora?
– Kao i uvijek što je sa povratnicima u RS, niko iz Federacije ne reaguje niti pokazuje interes prema nama. Ima li iko iz Sarajeva da dođe u Banju Luku i obiđe nas povratnike, da nas upita kako je? Nema od toga ništa, šutiš, trpiš, boriš se sam i to vam je to.
Farme će se gasiti
Nekada po 20 dana ne izađem sa farme, godinu i po sa radnicima muzem krave, hranim ih, po tri noći bdijem čuvajući stoku ili sam u traktoru ili na njivi. Napravili su od nas moderne robove. Sa ovim godinama da negdje idem, počinjem život ispočetka, prekasno je. Nije problem što toliko radim, ali pitanje je ko će ovo naslijediti, hoće li farma živjeti poslije mene i treba li ovo, na kraju krajeva, Bosni i Hercegovini. Izgleda da ćemo, uglavnom, živjeti od uvoza, a uvoz nam ovo i čini. Svaki građanin ove zemlje, kada uđe u tržni centar, vidi šta se dešava. Sad nam stiže na naplatu sve što smo dopustili zadnjih 20 godina, što nam zemlja leži pusta i neobrađena. Ne mogu svojim kravama objasniti koliko je nepovoljna ta politika, a i onaj ko ima razum neće da promisli.
Hoće li porasti otkupna cijena mlijeka?
– Čisto sumnjam, čak mislim da će stagnirati. Srbija je zaustavila izvoz mlijeka iz BiH, onda je bila neka intervencija, pa je regulisan izvoz na dnevnom nivou od 200.000 litara, a bio je milion. Ova godina za nas je bila vrlo teška, kukuruz je pun toksina, mlijeko iz Srbije se gotovo ne izvozi nikako, tako da su zaustavili uvoz. U Srbiji sad imaju ogromne viškove mlijeka, a tvrdnje su da i naše 2-3 najveće mljekare u BiH imaju također ogromne viškove. Zbog svega toga se predviđa pad otkupne cijene mlijeka, a ako do toga dođe, onda ćemo gledati više slučajeva gašenja domaće proizvodnje.
Kako onda u BiH najavljuju poskupljenje mlijeka na policama supermarketa?
– Da, najavljuje se poskupljenje mlijeka u trgovinama na prosjek od 3 KM, a ovamo se već debelo pregovara da mljekare spuste farmerima otkupnu cijenu. Daj Bože da toga ne bude. No, ako ostane i ova otkupna cijena mlijeka, uz porast troškova proizvodnje, poskupljenja električne energije, sjemenskog i repromaterijala, svega, neće biti dobro. Otkupna cijena mlijeka se nije nikako mijenjala od pandemije, čak su u aprilu ove godine kod nas u Prijedoru, iz Mlijeko produkta i spustili otkupnu cijenu. Prosječna otkupna cijena je oko 85 feninga i sve jedan farmer koji ima oko desetak krava prinuđen je da posluje sa gubitkom. To čeka i nas veće farmere.
Možete li išta utjecati na to kroz politički angažman?
– Od prošlih parlamentarnih izbora pridružio sam se Platformi za progres. Na lokalnim izborima, od svih Platforminih kandidata na prostoru cijele BiH, jedini sam ja prošao u Skupštinu grada Prijedora. Nigdje niko drugi nije osvojio mandat, mnoge je i moj prolazak začudio. Deveti sam odbornik po broju glasova, a najviše sam ih dobio iz inostranstva. Međutim, nastupio je period gdje SNSD širom RS-a sklanja bošnjačke kadrove, pa se sve pretvara u jednonacionalni prostor. Predsjednik Skupštine, gradonačelnik, načelnici svih sektora – svi su Srbi. Bila je jedna direktorica kina u Prijedoru Bošnjakinja i nju su sklonili.
Šta očekujete od prijevremenih izbora u RS-u?
– Najbitnija stvar je da se oni uopšte i održe. Mislim da će to biti ogromno mjerilo, kantar na vagi, ako bi opozicija dobila ove izbore. To bi moglo dovesti do nekog zaokreta, mada on nikad neće biti sjajan. Očekivati je i žestoke sukobe na relaciji većina – opozicija u Narodnoj skupštini, ali prekratak je period do parlamentarnih izbora, tako da nisam siguran da SNSD može proizvesti neku značajniju nestabilnost. Špekuliše se da skeneri za glasanje neće stići na vrijeme, što ne odgovara opoziciji, jer će i dalje postojati prostor za manipulaciju.
Poruka političarima u Federaciji?
– I neki dan sam im pisao, pa ispade da ih prozivam. S vremena na vrijeme ne mogu da ne reagujem, ali niko ne sluša. Ne znam, možda griješim, možda se ljudima činim kao pesimista, mada samo iznosim realno stanje sa terena. Svjedok sam, na neki način, svih procesa i proživljavam sve ovo. Nisam siguran da postoji volja politike iz Sarajeva da uradi šta za RS i povratnike, ali neka razmisle treba li politici u BiH da vrati svoj legitimitet na tlu RS-a, jer ipak je ovo 49 posto teritorije države. Niko se ne bori za nju, prethodnih 25 godina stranka koja je vladala u ime Bošnjaka nije ništa ostvarila, sadašnje su također pokazale šta znaju. Ako mi generišemo legitimitet BiH kroz to da u Narodnoj skupštini imamo samo Ramiza Salkića i ponosnog vojnika RS-a Sašu Grbića, te ako samo oni zastupaju interes države, onda je ona jadna.
Ima li kakve nade?
– Ne zna čovjek šta bi rekao, vrijeme nam definitivno ne ide u prilog. Propušteno je previše prilika, najzdraviji dio stanovništva, omladina koja se vratila ili rodila ovdje, masovno je napustio entitet, ali i BiH. Ne mislim da nas je ostalo više od 60.000, prosječna starost nam je 55 godina. Za 20 godina bojim se da bosanskih muslimana i katolika neće biti u RS-u. Ovo će biti etnički čist prostor, mi kažemo da je i to BiH, međutim, moramo biti realni, pa priznati da je ovdje uticaj preko Drine i Save daleko veći nego preko entiteta. Zašto su politike sa sjedištem u Sarajevu to dopustile, one znaju.
Odlazak omladine itekako doprinosi tome, ali zar je vani sve sjajno?
– Ono što je omladine otišlo vani to se, neminovno, asimiliralo u ta društva. Ako se ovako nastavi, mi smo narod na putu nestanka. Mi Bošnjaci pogotovo, ali i Srbi koji gotovo nestaju iz Federacije i odlaze vani. Gorak je to okus. Moj Kozarac, od 10.000, spao je na 3.000 ljudi koji spavaju ovdje. Dnevno imamo po 4-5 dženaza, a ne znam da li se barem jedno dijete od Nove godine rodilo. Ovo postaje bukvalno posljednja stanica gdje ljudi čekaju kraj, uključujući i mene. Sa 65 godina šta imam planirati, da mi Bog da i 100 godina, šta ja to fizički još mogu, šta se od mene može očekivati? Došao sam ovdje da pokušam stvoriti nešto što je napredno i moderno, što BiH treba. Moja djeca se definitivno neće ovim baviti. Kćerka se trudila pet godina da mi pomogne, sin godinu, ali su rekli: “Stari, halali, mi odosmo, a ti ako hoćeš da ti uzmu život, ostani.” Omladina ne prihvata kao ja da radi kao rob, a ovdje nikoga nema da poštuje i vrednuje rad. Moje dijete je shvatilo, moderni rob je njegova teza, jer je uvidio da, što god ovdje da proizvedem, drugi mu odrede cijenu. To tako jeste, ali ako neću da dam mlijeko koliko njima odgovara, mogu ga samo prosuti.
Pogled iz Sarajeva
Nisam ja pesimista, samo realno detektujem stanje. Za dvadesetak godina biće prekasno i ja sam to rekao u Sarajevu. Zašto se niko ne udostoji doći u Banju Luku, tu se rješava bh. pitanje. Od 2014. ni SDA tamo nema kancelariju, a kamoli koja druga stranka iz FBiH. Granice države su one Sarajevskog kantona, tamo su sve institucije, 70 posto svih ministara sjedi u kabinetima. I niko ne vidi preko Vlašića, istočna Bosna je prazna, u Srebrenici nema 2.000 ljudi… Sjeti li se ikad iko Trebinja, Gacka i Bileće? Jedini izlaz je radikalni zaokret, a on mora biti isključivo ekonomski.
