U kulturnom i umjetničkom centru Miškenot Ša'ananim u Jerusalimu održan je razgovor o Iranu između pisca i prevodioca Reuvena Rubija Namdara i autorke, novinarke i pjesnikinje Roje Hakakian, koja je govorila o životu u toj zemlji tokom i nakon Islamske revolucije.
Hakakian (60) rođena je u Teheranu, a sa porodicom je emigrirala u Sjedinjene Američke Države 1984. godine. Njeni tekstovi objavljivani su u The New York Timesu i The Washington Postu, a radila je i kao producentkinja poznatog istraživačkog programa „60 Minutes“ na CBS-u.
Njena knjiga „Journey from the Land of No“, objavljena 2004. godine, opisuje život njene jevrejske porodice u Teheranu u vrijeme posljednjih godina vladavine šaha Mohameda Reze Pahlavija, događaje koji su doveli do Islamske revolucije, kao i dramatične promjene koje su uslijedile nakon dolaska na vlast ajatolaha Ruhole Homeinija.
Iran koji se ne vidi u vijestima
Razgovor je bio posvećen Iranu koji se, kako su sagovornici istakli, često ne vidi u televizijskim vijestima — zemlji koja je nakon revolucije potpuno promijenila lice i natjerala mnoge porodice, uključujući i porodicu Roje Hakakian, da napuste domovinu.
Namdar je na početku podsjetio da je njena knjiga nedavno prevedena na hebrejski i objavljena u Izraelu, napominjući da se razgovor održava u trenutku dok ljudi širom Bliskog istoka odlaze u skloništa zbog vazdušne opasnosti.
Govoreći o trenutnoj situaciji u regionu, Hakakian je rekla da je riječ o snažnom sudaru emocija.
„To je pravi cunami emocija. Osjećala sam uzbuđenje, ali i ogromnu tugu. Naši životi su nevjerovatno krhki — mogu nestati u trenutku. Iranci i Izraelci, koji bi trebalo da budu neprijatelji, sada se na neki način nalaze na istoj strani istorije i suočavaju se sa istim zlom“, rekla je ona.
Istakla je i veliku razliku između života u Izraelu i Iranu.
„U Izraelu postoje sirene, skloništa i vojska koja štiti ljude. U Iranu toga nema“, rekla je Hakakian.
Život pod revolucijom
Prisjećajući se svog djetinjstva u Iranu, Hakakian je opisala atmosferu straha nakon Islamske revolucije.
„U 20.45 počela bi da se gase svjetla. Deset minuta kasnije sve je bilo u mraku. Ljudi su izlazili na krovove i uzvikivali ‘Alahu Akbar’. Mogli su se vidjeti samo obrisi ljudi u mraku. I moja porodica je morala da izađe na krov da ne bismo odudarali od ostalih“, prisjetila se.
Kako kaže, tek nakon odlaska u SAD shvatila je koliko je život u Iranu bio ograničen.
„Na skoro svako pitanje odgovor je bio ‘ne’. Da li mogu da izađem sa drugaricama? Ne. Da li mogu da obučem ovo ili ono? Ne. Da li mogu da uradim nešto što želim? Opet ne“, rekla je ona.
„Neprijatelj režima“
Nakon objavljivanja memoara o životu u Iranu, Hakakian je postala, kako kaže, „neprijatelj režima“.
„Knjiga je dobila dobre kritike, ali sam nakon toga shvatila da sam postala neprijatelj režima“, rekla je ona.
Njena knjiga opisuje atmosferu straha i neizvjesnosti među iranskim Jevrejima tokom prvih godina Islamske Republike, kao i odluku njene porodice da 1984. godine emigrira u Sjedinjene Američke Države.
Da li je promjena u Iranu moguća
Govoreći o budućnosti Irana, Hakakian smatra da promjena jeste moguća, ali da neće doći preko noći.
„Iran neće automatski postati demokratsko društvo. Demokratija mora da se gradi. Ta zemlja ima ogromne resurse i jednu od najobrazovanijih dijaspora na svijetu. Iran može da raskine sa teokratijom, ali to će biti dug proces“, rekla je ona.
Prema njenim riječima, promjena je važna ne samo za Iran, već i za cijeli region.
„To je važno za Iran, za Izrael i za cijeli Bliski istok“, zaključila je Roja Hakakian, prenosi Telegraf.
