Dok su se predstavnici različitih nivoa vlasti i institucija 17. maja utrkivali u slanju poruka o značaju očuvanja rijeke Une, svakodnevna stvarnost ovog prirodnog bisera govori potpuno drugačiju priču. Ekološka i institucionalna nebriga za sliv Une i njenih pritoka, među kojima je i rijeka Sana, prisutna je tokom čitave godine – izuzev dana simboličnog obilježavanja Dana rijeke Une.
“Na Dan rijeke Une sve vrvi od izjava, performansa i poruka o očuvanju prirode, ali već 18. maja se sve zaboravlja. U stvarnosti, institucije gotovo ništa ne poduzimaju da bi se zaustavila betonizacija, zagađenje i uzurpacija riječnih obala,” poručili su iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT.
Rijeka Una, zajedno sa svojom najvećom desnom pritokom – rijekom Sanom – izložena je višestrukim oblicima degradacije. Obale se betoniraju i privatizuju, riječna korita se zatrpavaju građevinskim materijalom, dok komunalni i drugi otpad svakodnevno završava u vodi. Kao da to nije dovoljno, ponovo su aktualizirani planovi o skladištenju nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom.
Poseban slučaj koji svjedoči o institucionalnoj pasivnosti dolazi iz Sanskog Mosta, gdje je fizičko lice uzurpiralo dio riječne ade Sane i pretvorilo ga u nelegalni kamp, postavljajući šatore i „uređujući“ prostor kao da je u privatnom vlasništvu. Fondacija Centar za javno pravo već mjesecima vodi pravnu bitku protiv ove uzurpacije, ali nadležne institucije odbijaju da reaguju.
“Između institucija traje vječna igra prebacivanja odgovornosti. Od septembra 2023. godine, kada smo podnijeli inicijativu, niko nije ozbiljno pristupio ovom slučaju. Tražimo samo da se zakon primijeni, ali očigledno je da to nije prioritet”, kažu iz Fondacije ACT.
Nakon više mjeseci čekanja, tračak nade pojavio se u aprilu 2025. godine kada je Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine prihvatila žalbu Fondacije Centar za javno pravo. U preporuci je naloženo rukovodstvu Federalne uprave za inspekcijske poslove da konačno pokrene inspekcijski nadzor i informiše podnosioca žalbe o konkretnim mjerama.
“Ovo je mali, ali važan korak. Nadamo se da će institucije, makar sada, pokazati minimum odgovornosti i pokrenuti konkretne korake. Ne možemo više tolerisati da se javna dobra uzurpiraju bez ikakvih posljedica,” poručili su iz Fondacije ACT.
Dok prirodna bogatstva poput Une i Sane trpe zbog ljudske nebrige i političke neodgovornosti, jasno je da će stvarna zaštita rijeka zavisiti od upornosti civilnog društva i rijetkih glasova koji ne žele da se priroda slavi samo jedan dan u godini – već da se čuva svih 365.
Na kraju, pitanje koje ostaje jeste: da li će institucije nastaviti s praksom “slikaj se i zaboravi”, ili će konačno početi djelovati u interesu prirode, javnog dobra i budućih generacija?
(Jajce Online)
