Centralna banka BiH objavila je redovnu Anketu o kreditnim aktivnostima banaka u BiH za prvi kvartal 2025. godine, rađenu na uzorku od osam anketiranih banaka u BiH, a podaci su nedvosmisleni: potražnja za kreditima raste – kako u sektoru privrede, tako i među stanovništvom. Da li je riječ o zdravom ekonomskom impulsu ili o simptomu dubljih strukturnih problema pitali smo ekonomistu Dinu Osmanbegovića, bankarskog i finansijskog eksperta, koji za Forbes BiH komentira šta stoji iza ovog kreditnog buma.
“To je nastavak višegodišnjeg trenda,” kaže Osmanbegović i dodaje da je za očekivati da anketirane banke imaju optimističan stav prema rastu kreditnog portfolija. Na kraju to im je core biznis.
„Ušao sam malo dublje u analizu ankete i poruka u pozadini koje se mogu prepoznati iz njenih rezultata. Prije svega, znakovito je da privreda iskazuje sve veći interes za kratkoročnim kreditima, što u prethodnim godinama nije bio slučaj. Meni to indicira da imaju potrebe da finansiraju obratna sredstva u smislu inflacije, jer inflacija podiže potrebu za obrtnim sredstvima. S obzirom na to da sve sirovine, povećanje nadnica, odnosno plata, svi ulazni faktori su skuplji i samim tim potrebno je više obratnih sredstava“, kaže Osmanbegović.
S druge strane dugoročni krediti su nešto blaži u dinamici.
“Privreda je oprezna,” kaže naš sagovornik.“U ovakvoj političkoj i ekonomskoj klimi, niko ne ulazi lako u nove projekte.”
Novac se obezvređuje
Osmanbegović naglašava da BiH danas više ne trpi inflaciju zbog rasta globalnih cijena, kao 2021. ili 2022. godine. “Danas je inflacija potaknuta iznutra – ona je rezultat domaće potražnje. Novac se obezvređuje kaže on, a kreirani višak novca iz nekoliko raznih generatora (fiskalnih injekcija, bankarskih plasmana i priliva doznaka iz dijaspore), traži da se potroši i traži da se investira. Taj novac mora negdje da ide, no, kako nemamo razvijeno tržište kapitala, većina ide u nekretnine.
Kreirani višak novca iz nekoliko raznih generatora traži da se potroši i investira. Taj novac mora negdje da ide, no, kako nemamo razvijeno tržište kapitala, većina ide u nekretnine, Dino Osmanbegović za Forbes BiH.
A kada je o nekretninama riječ, uprkos konstantnim povećanjima cijena kvadrata, stambeni krediti su u porastu.
Osmanbegović objašnjava da se ovdje prepliću dva paralelna trenda koja jedan s drugim nemaju veze: S jedne strane postoji kreiran višak štednje stanovništva, što je evidentno jer ona dramatično raste, ali postoji i sloj ljudi koji se obogatio u sivoj zoni, a koji želi sačuvati kapital i ulaže u nekretnine. S druge strane, postoje građani koji pokušavaju riješiti egzistencijalna pitanja, dok još mogu dobiti kredit pod koliko-toliko prihvatljivim uslovima.
Zašto cijene stanova idu u nebo?
„Problem je u tom je što i jedna i druga kategorija guraju cijene na više. U ovom inflatornom okruženju svi žure da efektuiraju kroz transakciju, naročito prodavci. Navest ću vam vlastitu procjenu da, naprimjer, u Novom Sarajevu u zadnjih tri do šest mjeseci, tražene cijene za dvosobne stanove su 20 do 25% otišle na više. Ništa se bitno nije desilo, u stvari čak bi se moglo reći da se desio pozitivan trend, jer upravo u Novom Sarajevu su najavljeni najveći stambeni projekti – gdje je negdje oko 2.000 stanova trenutno u gradnji. Međutim, cijene koje se u pretprodaji komuniciraju su već dosta visoke, tako da ljudi imaju percepciju-daj da ja to što prije riješim, dok mogu još da se zadužim na osnovu svog zaposlenja i iz pristojne plate, i onda, tako da kažem, pojavljuju se na tržištu i guraju cijene na više za ograničenu količinu stanova“, pojašnjava on.
Da će stampedo cijena biti zaustavljen naš sagovornik nije pretjerano optimističan.
„Ranije sam progonozirao da bi se trend rasta cijena trebao zaustaviti, međutim, na osnovu ovoga što vidim na tržištu i čujem, to se još nije desilo. Ne znači da će tražene cijene biti i verifikovane na tržištu niti da će se svi ti stanovi prodati po tim cijenama. Tržište je ono koje konačno odlučuje šta je stvarno, šta je realno u datom trenutku.
Mislim da će se, nažalost, taj trend još neko vrijeme nastaviti. Analizirao sam, zašto cijene i dalje rastu, zašto idu u nebo. Upravo su u pozadini makroekonomski odnosi i kategorije koje su običnom svijetu možda manje razumljive, a nama ekonomistima, je to malo lakše razumjeti.
Znači, količina novca u opticaju, ako poraste, za datu količinu roba, a i stanovi su roba, automatski cijene lagano rastu. I dokle god je takav trend, dok ljudi imaju osjećaj da novac koji drže u džepu ili negdje na banci ili u slamarici gubi na vrijednosti, jer mogu razmišljati – jučer sam mogao kupiti dvije stvari za ovaj novac, oni će tražiti način da ga se ili riješe ili da, kako ja to zovem, parkiraju u neku investiciju“, kaže Osmanbegović i dodaje kako BiH nema širok dijapazon mogućnosti kada su investicije u pitanju.
Kakve mogućnosti investiranja uopće imaju građani BiH
„U jednom periodu je bila aktuelna kupovina apartmana na planini, u Turskoj, na Jadranskom moru, u Grčkoj i eventualno neka ogrančena investicija u Bitcoine,odnosno digitalnu valutu, ali sve se na kraju, u većini, svodi na investiranje u nekretnine i to prije svega u stanove. Jer, stan ima svoju, ne samo vrijednost, nego i likvidnost, a to znači da se uvijek može relativno lako prodati“, kaže on.
Fiskalna politika je nešto što bi trebalo da generira nova sredstva koja bi trebala prvenstveno da idu u investicije, jer time dižete i društveni bruto proizvod i dajete mogućnost novog zapošljavanja, Dino Osmanbegović za Forbes BiH.
Stanovništvo BiH u bankama trenutno ima oko 18 milijardi KM štednje. Ali kako tu štednju kanalisati u produktivne tokove? I šta je potrebno poduzeti da bi se stanovništvo prije svega finansijski opismenilo i da se za njih otvore bolje investicijske mogućnosti?
„Tehnički gledano, ima mogućnosti za investicije – imate investicionalne fondove, životna osiguranja, osiguravajuća društva nude razne alternativne instrumente ulaganja.
Međutim, sve se svodi na jedno, a to je stabilnost i sigurnost tržišta. Jer, svaka investicija, prije nego što krene, bilo da se radi o pojedincu, multinacionalnoj kompaniji, prvo razmatra koliko je sigurno ulaganje u datom trenutku u taj sistem. Znači, ljudi se prilično racionalno ponašaju. Pitanje je povjerenja u sistem, u njegovu stabilnost i njegov kontinuitet. I, ono što on obezbjeđuje u nekoj narednoj iteraciji, znači da se obezbijedi vrsta dobiti na to ulaganje. Sve je to u ovakvom okruženju, nažalost, dovedeno u pitanje.Ali, nije ni čudo, ovdje ne prozivam nikoga individualno, jer, situacija, počeviši od političke, sa puzajućom krizom u kojoj živimo, do ekonomske, koja, ako gledate s globalnog nivoa, je potpuno nesigurna, jer mi ne znamo sutra, kada budemo izvozili u Ameriku, imamo li carnu od 100%, 30%, ili je nemamo nikako. I tako razmišljaju mnogi u okruženju i planetarno“, pojašnjava on.
Krediti u BiH, regiji i EU
Na pitanje koliko su krediti u BiH u poređenju sa zemljama regije i sa EU skupi, i šta su ključni faktori koji određuju kamatnu stopu u bankarskom sektoru BiH, Osmanbegović ističe paradoks – naša valuta je vezana za euro, ali naši krediti su jeftiniji od evropskih. Ključni razlog je što nije došlo do pravovremene tranzicije u mehanizmima određivanja cijene kapitala. Bankarski sektor i dalje funkcioniše na osnovu modela u kojem se oslanja na priliv jeftinih depozita, najčešće iz dijaspore, bez nužnosti da ponudi atraktivne kamate na štednju. Drugim riječima, banke su u situaciji – “zašto bismo nudili više kad ionako novac pristiže”. Međutim, to sve ima granicu, smatra on.
„Ne treba značajno povećanje kamatnih stopa, ali treba na aktivnoj strani, znači na proizvodima kreditnih plasmana, kamatne stope moraju ići naviše da bi ostavile prostora da se štednja adekvatno valorizuje. U protivnom, šaljemo poruku da štednja nije vrijedna”, pojašnjava on.
Kakva fiskalna reforma treba BiH
U zemlji gdje je monetarna politika praktično “zamrznuta” – jer je njena glavna funkcija očuvanje stabilnosti valute – fiskalna politika dobija još veći značaj. I upravo tu Bosna i Hercegovina ima prostora za iskorak.No, da li se možemo nadati da će naša zemlja dobiti kvalitetnu fiskalnu reformu u skorijoj budućnosti?
“Moram biti optimista, ali ide to sporo”, kaže on i dodaje da kroz sve analize koje je pravio, vidi, da, pored stabilnog monetarnog sistema koji traži određene male korekcije, fiskalna politika još uvijek nije dovoljno strukturirana da odgovori na sve ove izazove.
„Povećanje minimalnog ličnog dohodka, koji veže za sebe veoma visoku stopu doprinosa, definitivno je izvršilo određeni pritisak što na troškove, što na poslovanje svima. I javnom sektoru, javnim kompanijama, malim i velikim preduzećima. Potrebno je da se izvrše fiskalne reforme, naravno ne samo vođene konceptom –daj da što više zahvatim, pa da ima što više prihoda, nego da postoji korektivna mjera pozitivnog utjecaja na ekonomska dešavanja.Fiskalna politika je nešto što bi trebalo da generira nova sredstva koja bi trebala prvenstveno da idu u investicije. Znači, ako preuzimate dio,preraspoređujete dio dohodka na makroekonomskom nivou i onda ga date u potrošnju, vi samo pumpate cijene.
A, ako ga date u investicije, onda pored pumpanja cijena, jer to je neizbježno, svaka potražnja vrši pritisak, dižete i društveni bruto proizvod i dajete mogućnost novog zapošljavanja“, kaže na kraju razgovora Osmanbegović.
(Forbes BiH)
