Beživotno tijelo rudara Asima Šehanovića pronađeno je jučer u jami Rudnika Mramor, potvrđeno je Federalnoj televiziji. Akcija potrage i spašavanja trajala je pet dana, nakon što se u jamu rudnika u kojoj je rudar radio obrušila velika količina zemlje.
Upravo u ovom rudniku prije 34 godine dogodila se najteža rudarska nesreća u Bosni i Hercegovini, u kojoj je usljed eksplozije ugljene prašine smrtno stradalo 180 rudara. Jedan je preživio, a riječ je o Smajlu Imamoviću, koji je nakon višegodišnje medijske izolacije pristao govoriti za Federalnu televiziju. O rudarskim nesrećama, uslovima rada, ali i plaćama kopača.
Iako je jama Dobrnja Jug u Rudniku Mramor u kojoj se dogodila najteža rudarska nesreća prije 34 godine zatvorena, za Smajla Imamovića, koji je jedini preživio nesreću nije zatvoreno poglavlje života kojeg se nerado i s bolom sjeća. Svaka nova rudarska nesreća u njemu budi novu traumu.
“Koja god se tragedija poslije toga desi, to mene toliko pogodi, jer znam da su to moji komorati, moji poznanici, prijatelji, s dužnim poštovanjem, prema njima i njihovom poslu”, govori on.
Vijest o rudarskoj nesreći u kojoj velika količina zemlje zatrpala njegovog kolegu, Imamović je teško prihvatio, jer oni koji nisu jeli rudarski hljeb ne znaju da je to, bukvalno, hljeb sa sedam kora.
“Kopač treba da ima platu od 2.500 do 3.000 maraka, da on kad dođe na posao da je i psihički i fizički spreman”, ističe Smajl.
Kada su u pitanju uslovi rada u jami Rudnika Mramor, u kojoj se dogodila posljednja rudarska nesreća, Imamović ističe da uslovi rada izuzetno teški i da se radi primitivnom metodom kopanja:
“Nedostaje repromaterijala, opreme, HTZ opreme. Svi uslovi se moraju ispuniti da bi čovjek mogao dati proizvodnju.”
Imamović se u razgovoru s ekipom Federalne televizije vratio i na nesreću od prije 34 godine, koju je jedini preživio. Sreća u nesreći je, kaže nam, to što ga je klinička smrt spasila, budući da nije udisao otrovne gasove, dok spasioci nisu došli do njega.
“Na izlazu u dvadeseti sprat samo sam vidio svijetlozelenu svjetlost i gotovo. Probudio sam se na Gradini s opektonima”, prisjeća se on.
Nakon oporavka, Imamović se vratio u rudnik i obavljao druge poslove, odakle je prošle godine penzionisan. Ono što ga najviše boli je što su uslovi rada, konkretno u ovom rudniku i dalje izrazito teški, isti kao prije 40 godina.
federalna.ba
