Search
Close this search box.

Hutba glavnog imama Hadžića: Priroda je Božje djelo

Podijeli članak:

– Zahvalni smo dragom Bogu na prirodi koju nam je darovao. Salavat izgovaramo na Muhameda,a.s., koji je svojim primjerom pokazao pažnju prema prirodi.

«Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali…»
(El-’A’raf, 10)

Draga braćo, naš izvor, stanište i povratak je zemlja. Stvoreni smo od zemlje, na njoj živimo, na njoj radimo, od njenih plodova se hranimo i na kraju se u nju ponovo vraćamo. Zagaditi vodu, zrak i zemlju znači izložiti planetu Zemlju uništenju i ugroziti svoj život na njoj. Čovjek XXI vijeka zna šta radi protiv sebe, ali i dalje nesavjesno nastavlja i svjesno srlja u propast. Narušavanjem i skrnavljenjem tog prirodnog, Božanskog, mi skrnavimo i remetimo red na Zemlji i dovodimo u pitanje svoju vjeru.

U posljednje vrijeme opća dobra šume, zrak i vodu najviše uništavaju oni koji su upravo zaduženi da ih čuvaju i sačuvaju. Zbog industrijske revolucije i povećanog broja tvornica, stalnog povećavanja broja stanovnika, te zbog usavršavanja tehnike i tehnologija, od XVIII stoljeća do danas slika svijeta je uveliko promijenjena i priroda je ugrožena. Nekada je sam čovjek, a kasnije sistem vlasti čuvao prirodu. Danas je ta uloga najčešće prepuštena dobroj volji i interesima nevladinih organizacija.

Allah, dž.š., je sve što je u prirodi stvorio stavio ljudima u emanet, na korištenje i čuvanje. Koliko je taj emanet važan i vrijedan pažnje potvrđuje hadis poslanika Muhameda, a.s., u kojem kaže da je dobro djelo i kad se ukoloni kamen na putu, ili prepreku koja smeta drugima.

Još jedan razlog nas čini posebno pozvanim da se brinemo o čistoći Zemlje na kojoj živimo, a to je poruka Poslanika, a.s., da nam je Uzvišeni Allah, dž.š., cijelu Zemlju učinio mesdžidom – mjestom gdje možemo činiti sedždu dragom Bogu. Iz toga proizilazi da je naša njiva – mjesto za ibadet, da su naše vode i jezera – naše abdesthane, da je nebo iznad našeg krajolika – naša džamijska kupola. A to znači, da kao što smo obavezni da se brinemo o čistoći svojih džamija i bogomolja u kojima klanjamo i ibadet činimo, treba da se brinemo i o čistoći okruženja u kojem živimo.

Priroda je savršeno djelo Božijeg stvaranja. Oduševljava nas mnoštvom ljepote, skladom i ravnotežom. Međusobno je sve povezano, ovisno i upućeno jedno na drugo, zajedno pod otvorenim nebom svjedoče njen savršen ekosistem, Božje djelo.
Koliko je čovjek povezan sa prirodom i priroda sa vjerom dokazuju Kur'anske sure i ajeti u kojima se spominju smokve, masline, mravi, pauk, pčele, pa čak i mušice koji svjedoče savršenstvo Božjeg stvaranja datog “nesavršenom” čovjeku na korištenje.

Uređen eko-sistem nije ništa drugo nego funkcionisanje prirodnog, odnosno božanskog reda i poretka u našem užem i širem prirodnom okruženju. Svako od nas može dati svoj doprinos u očuvanju ovog reda i poretka svojom umjerenošću, čestitošću, urednošću i razboritošću, svojim bontonom – ponašanjem u prirodi. To je sunnetullah – Božji zakon, red i poredak. Sistem vrijednosti koji je uspostavio dragi Bog – sunnetullah, remeti čovjek, i na to upozorava Kur'an: “I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine.”

Evo jednog primjera remećenja sunnetullaha:

Prije nekoliko dana priča mi čovjek koji se prije nekoliko godina vozio sa vrlo ozbiljnom i odgovornom osobom u našem društvu i zajednici – zvaničnikom. Tokom putovanja je kroz prozor auta izbacio nešto, na što mu je «zvaničnik» vrlo oštrim glasom kazao: “Šta to radiš, zaustavi auto i pokupi to što si bacio”. Pošto sam i sam vrlo osjetljiv na takvo nešto, bilo mi je drago. Ali moj sagovornik nastavi priču i kaže: “Kažem ja njemu pa šta fali?” Zvaničnik odgovara: “Pa šta da nas je neko vidio i uslikao!” Tu je prestalo moje nadanje u ispravnost kritike. Nije reagovao zbog očuvanja prirode, nego samo zbog mogućeg gubljenja ugleda. Svijest je puno bitnija od ponašanja koje je rezultat kazne. Kažu da na zapadu odgovorno čuvaju prirodu i da su izuzetno savjesni? Da li zaista jesu? Ili su samo savjesni i svjesni onoliko koliko se boje platiti kaznu zbog zagađivanja prirode.

Mi muslimani posebno trebamo imati na umu da je, sa stanovišta islama, čuvanje prirode dobro djelo, a svako dobro djelo je ibadet, slavljenje Boga i Njegovo veličanje. Ne smijemo, također, nikad zaboraviti da je održavanje dobrih prijateljskih i komšijskih odnosa dobro djelo. Onaj koji se sa pažnjom, uvažavanjem i poštovanjem odnosi prema prirodi i prema drugome i drugačijm izražava svoju predanost Bogu i potvrđuje se kao MUSLIMAN. Molimo dragog Boga da mu budemo pokorni. Amin!

Zehrudin-ef. Hadžić, prof., glavni imam Medžlisa IZ-e Jajce

Jajce, 1.12.2024./18.05.1445.h.g.

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka