Zapaljiva retorika dnevne politike sve je glasnija. U sjeni proizvodnje straha ostala je inflacija i sve veća zaduženja.
“Sve se to, naravno, loše odražava na ljude i mislim da se obični ljudi bolje razumiju od političkih aktera i političkih elita. Žao mi je što političke elite u BiH ne pokazuju tu vrstu političke tolerancije, političke kulture, da pokušaju da nađu rješenje. Rješenja moraju da proizvode dobre odnose unutar BiH, da proizvode dobar ambijent, da ljudi normalno žive“, kaže Drago Vuković, sociolog i predstavnik Instituta za društvena istraživanja.
„Ti pojedinci koji šalju takve izjave samo odvlače pažnju od onih ključnih bitnih stvari – od penzija, plata, povećanja… Mi smo skoro imali štrajk zaposlenih u sudstvu, imamo najavu štrajka zaposlenih u zdravstvu i sve je ovo s ciljem odvlačenja pažnje od onih bitnih stvari“, upozorava Mustafa Gradaščević, potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina.
I dok se pričom o podjelama skreće pažnja sa gorućih problema, ljudi žive sve teže. Potrošačka korpa odavno je premašila mjesečna primanja.
„Pitanja koja ste postavili proizvod su sistema koji funkcioniše nakaradno, svi smo žrtva ovako lošeg sistema“
„Oči sve vide i duša hoće, ali nema toliko novaca pa se prerrpimo. Ako malo manje jedem i nikog ne zovem, nekako se provučem“
„Ne pitajte – toliko se potroši da nekad legnem bez večere“
Dok građani jedva sastavljaju kraj s krajem, kupujući stari hljeb i povrće na komad, birajući šta od računa platiti i kako preživjeti mjesec – što je kriza veća, huškačka retorika u BiH sve je glasnija.
„Skretanjem sa tih egzistencijalnih, bitnih pitanja za ljude, oni, faktički, žele to nadomjestiti. Međutim, kada vama dođe račun za struju, kad vam dođe račun za vodu, vi to morate izmiriti“, dodaje Gradaščević.
„Vlast je nas uvela u velike ekonomske nevolje i sada se to pokazuje u rastu cijena, koje se neće smiriti, nažalost. Zbog toga što vlsat nema nikakve mogućnosti da zaštiti narod – niti hoće, niti može“, tvrdi prof. dr. Aleksa Milojević, ekonomski analitičar.
Zbog priče o raspadu i podjelama – akcize i PDV više niko ni i ne pominje. Od „hljeba i igara“ ostala je samo igra. Džepovi se pune, ali samo vlasti. A, građani, naviknuti na onu „samo neka nije gore“, odavno su prestali da vjeruju i traže bolje, što treba i što im pripada.
federalna.ba
