Nakon premijere, početkom jula, koja će biti upriličena na sceni Bosnaskog kulturnog centra (BKC), planirano je da se predstava izvodi na ambijentalnim lokacijama srednjovijekovnih bosanskih gradova, od kojih će prvi biti Srebrenik, grad u kojem je rođen Trvtko I.

U glavnoj ulozi kralja Tvrtka I gledat ćemo Muhameda Hadžovića, glumca Kamernog teatra 55 iz Sarajeva. Za Faktor je govorio kako se priprema za ovaj, bez sumnje veliki zadatak, ali i zašto je važno podsjećati na Tvrtka I, odnosno kako nam vraćanje u prošlost može objasniti sadašnjost.

Pripala Vam je čast da utjelovite najvećeg bosanskog vladara. S kakvim emocijama ste dočekali ovu vijest?

Poziv da igram glavnu ulogu u tako važnom projektu me je jako obradovao, naročito zbog toga što je riječ o prvom kralju Bosne, o kojem se vrlo malo zna. Ni sam nisam imao mnogo informacija, stoga mi je bila privilegija saznati ono o čemu se u našem obrazovnom sistemu i kulturi općenito ne govori mnogo. Da li zbog toga što su nam historiju uvijek pisali drugi, ili je smo tome krivi upravo mi… Posebna mi je zadovoljstvo to što ću tumačiti upravo lik Tvrtka I, jer do sada slična predstava nikada nije rađena u historiji bosanskohercegovačkog teatra. Upravo ta činjenica na jedan način za mene predstavlja izazov, jer ne postoji niti predstava, niti film na tu temu na koji se kao glumac mogu pozvati… Reditelj Dino Mustafić mi je rekao: “nakon predstave kada te vide, tebe će povezivati sa Tvrtkom, gotovo je, ti ćeš ga obilježiti na taj način. Tvoj lik će prvi put izaći kao Tvrtko i to će biti to. Mlađe generacije koje budu govorile o Tvrtku uvijek će se pozivati na tebe”.

Da li će on obilježiti mene ili ja njega, ostaje da se vidi.

Velika je to odgovornost.

Uistinu jeste. Sa svakom novom probom, više saznajem o Tvrtku I i tako ga sve više sebi približavam.

No kao što sam i rekao, jako je velika odgovornost biti prvi glumac koji tumači tako važnu historijsku, fascinantnu ličnost u Evropi tog vremena.

PROČITAJTE JOŠ:   Ko je muškarac čiji je "goli performans" jučer uznemirio Sarajlije

Takav čin za glumca može biti i jednostavan, ali u isto vrijeme i vrlo komplikovan. Zbog čega to govorim? Jednostavan na način da sve ono što što učinim na sceni, u smislu glumačkog izbora, može biti tačno, to jeste ne postoji mogućnost da neko tvrdi da to nije odgovarajući izbor radnje. S druge strane, smatram da je interesatno nametnuti prvo utjelovljenje takve ličnosti u pozorištu.

Nove spoznaje o ličnosti i karakteru Tvrtka I, u meni su ojačale potrebu za radom na ovom projektu. Već kao petnaestogodišnji dječak pokazao je da posjeduje mudrost, a bio je i prvi vladar Bosne koji je krenuo u protunapad susjednih zemalja, poslije toga što je ona mnogo godina bila na meti istih. Za vrijeme njegove vladavine Bosna je postala važnim čimbenikom u međunarodnim odnosima, a on kao ličnost bio jako cijenjen te je uživao međunarodnu reputaciju. Bio je zaslužan za doprinos političkoj stabilnosti Bosne, kao i društveni, kulturni napredak, što je privlačilo ljude da sve više dolaze živjeti u Bosnu, jer su kako podaci navode, “čuli su da postoji pravedni vladar koji će im pružiti utočište, ma koje vjere da su”. To je vrijeme procvata Bosne. Postoji još jako mnogo informacija koje je vrlo važno znati, ali za koje bi trebalo mnogo više prostora i vremena nego što mi sada imamo…

 

Kralj Tvrtko, kako kaže historija, bio je specifična ličnost, za srednji vijek – moderan čovjek, jedini koji u to vrijeme nije imao robove, jer je to smatrao ponižavajućim. Granice nije širio ratovima, a kad se čulo za njega, njegovu dobrotu, svi su mu pohrlili u “zagrljaj”. Šta podsjećanje na jednu takvu osobu, dobrog Bošnjanina, znači za današnju Bosnu?

Mi se bavimo ovim ne da bismo romantizirali ličnost i djelo, i sve ono što je on bio, niti da ga na neki način gledamo sa nekom predrasudom, o tome kako je nekada bilo drugačije, niti ćemo tako igrati u teatru. Mi ga nećemo igrati sa distancom, jer obično predstave koje nose neku historijsku okolnost, uvijek se, ili romantiziraju ili se svode na “staro čitanje”.

Moramo biti svjesni društvenog napretka današnjice, te u skladu s tim kritički posmatrati ono za što znamo da je bilo nekada ranije. Kako bismo mogli razumjeti svoju sadašnjost, nužno je da se bavimo prošlošću.

PROČITAJTE JOŠ:   Bugarel: Ideja bosanske nacije je čista iluzija

S tim u vezi, koncept Dine Mustafića jeste da upravo krenemo iz prošlosti koje se na simboličan način oslobađamo i potom dolazimo u vrijeme u kojem smo sada. Da Tvrtka stavimo u današnju poziciju, kada ima jedan govor, da se danas obraća ljudima.

Tvrtko I je bio čovjek od krvi i mesa, imao je on i svoje slabosti i prolazio svakodnevne ljudske situacije. Ako govorimo u tehničkom smislu, najvažnije je baviti se karakterom Tvrtka I, kakav je on bio, pod kojim okolnostima je rastao, u kakvom okruženju.

Da ga stavim kao da je živ, a ne da je neka ikona, da je spomenik koji govori. Da je to Tvrtko koji se obraća danas, da bi ljudi razumjeli njegov lik i djelo i ideje koje je propagirao. Jedino takva ideja je moguća. Zapravo ta ideja Bosne, ona se ne smije zaboraviti.

Opis Tvrtka I odgovara Vašim karakternim osobinama. Da li je to olakšanje za glumca, ili je izazov, obzirom da ćete kroz lik Tvrtka progovoriti i o sebi, a najteže se ogoliti pred publikom?

Istovremeno je i olakšanje, ali i otežavajuća okolnost. Igrajući lika čije se osobine podudaraju s mojim ličnim osobinama olakšava mi razumijevanje istog, no to također predstavlja otežavajuću okolnost jer sam se već ranije susretao s raznim podudarnostima, stoga je izazov napraviti razliku između svih likova s kojim sam privatno imao manje ili više sličnosti.

Da, ali to je efekat koji će gledaocima donijeti realističnu sliku o Tvrtku, a možemo to nazvati i njegovom reinkarnacijom na sceni. Tvrtko sada i ovdje.

Ja se nadam. Nadam se da će tako biti.

Da li stavljanje fokusa pažnje na lik i djelo Tvrtka I kroz predstavu, dok Sarajevo isčekuje njegov spomenik, koji Tuzla već ima, može sve nas vratiti na “fabričke” postavke. Odnosno koliko je podsjećanje na jednu takvu moralnu veličinu, hrabrog i dobrog vladara, ljekovito za narod koji je preživio rat, genocid, i još uvijek trpi raznorazne pritiske i prijetnje iz unutrašnjosti, i iz vana?

Bitno je baviti se upravo ovim materijalom i proizvoditi što više filmova, predstava, serija i općenito umjetničkih i kulturnih projekata, jer na taj društvo stiče znanje i svijest o tome ko je i šta je. Da bi nas drugi poštovali, moramo poštovati sami sebe, a kako bismo poštovali sami sebe, moramo poznavati svoju prošlost. Ideja o Bosni u očima Tvrtka I je bila cjelovitost, a nikako separatizam i sve dok nam to ne bude jasno, bićemo zaboravljeni, kao da nas nikad nije ni bilo.

PROČITAJTE JOŠ:   Priznajem grešku, sadržaj nije bio primjeren za javni trg

Mi nemamo konkretnih pogleda dalje za budućnost, ako ne znamo ko smo i odakle smo, i gdje idemo. Izgubljeni smo. Mora postojati neka strategija, sistem da otvorimo prozor da bi mogli vidjeti neki cilj koji je on vidio, a to je da smo svi jednaki, ujedinjena Bosna. Ova predstava je važna zbog toga što, situacija u kojoj živimo sada je dosta nejasna, konfuzna. Ja hoću da oživim tu ideju Tvrtka da nam pojasni šta je suživot, šta je ideja sretne BiH sa svim svojim različitostima. Važno je da bi razumjeli sadašnjost.

Koga ćemo još pored Vas gledati na sceni?

Čast mi je prije svega igrati sa svojim profesorom Senadom Bašićem, kao i divom bosanskohercegovačkog glumišta Kaćom Dorić. Također su tu i talentovane kolegice i kolege: Helena Vuković, Vanja Matović, Mirna Jogunčić, Mirza Ćatibušić, Elmir Krivalić, Mehmed Porča, Enes Salković.

Ima tu nekih izmišljenih likova koji nam pomažu da se ispriča priča, kao što je lik Bašića koji igra ljetopisca.

Dino nam je dao odriješene ruke da se bavimo potpuno slobodno ovim materijalom, da bi što preciznije otvorili taj period. Svi ćemo biti za radnim stolom, neke efekte ćemo mi proizvoditi lično, kao što je kiša…

Da to efekti koje će definisati scenografija i kostimografja. Pretpostavljam da se priprema kraljevska odora (plašt). Kada to obučete, postat ćete i zvanično Tvrtko. Osim sličnih osobina koje imate, tada će i fizički izgled dati potpunu definiciju – utjelovljenje kralja.

Vjerovatno je Tvrtko I imao više ogrtača (smijeh), tako da ga takvim kakav je bio sigurno nije činio vanjski izgled. Meni kao glumcu je najvažnije baviti se njegovim unutarnjim životom. Najzahtjevnije od svega je pronaći njegov unutarnji tempo i izvore njegovih potreba koje su u vrijeme u kojem je on živio bile revolucionarne. Definitivno je da će kostim i scenografija u pojavnom smislu pomoći i meni kao glumcu, ali i publici da što vjerodostojnije doživi priču i ideju zbog koje smo se okupili.