Tematska hutba: “Allah nam je cijelu Zemlju učinio mesdžidom”
Hvala Allahu koji je lijep, koji stvara i voli ljepotu. Salavat na Muhammeda, a.s., koji je svemu stvorenom pružio pažnju i dobrotu.
Islam nas uči da mi Boga upoznajemo, pored Objave, razumom – razmišljanjem i kroz Njegovo stvaranja. A sve što je On stvorio, stvorio je u prirodnom, najljepšem i savršenom skladu “fi ahseni takvim”, kao što se kaže u Kur’anu:
هَٰذَا خَلْقُ اللَّهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِنْ دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُبِينٍ
“To je Allahovo stvaranje, a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili! Ništa! Mnogobošci su u očitoj zabludi.” (Sura Lukman 11.)
Uzvišeni Allah, stvarajući čovjeka, odredio mu je ulogu halife, zadužio ga da čuva i štiti, odnosno vodi računa o Zemlji na kojoj živi, da na njoj red uspostavlja i traži da se čini dobro, a odvraća od zla.
وَلَا تُفْسِدُوا فِي الْأَرْضِ بَعْدَ إِصْلَاحِهَا وَادْعُوهُ خَوْفًا وَطَمَعًا ۚ إِنَّ رَحْمَتَ اللَّهِ قَرِيبٌ مِنَ الْمُحْسِنِينَ
“I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine.”
Sura El-Earaf 56.
Naš izvor, stanište i povratak je zemlja. Stvoreni smo od zemlje, na njoj živimo, na njoj radimo, od njenih plodova se hranimo i na kraju se u nju ponovo vraćamo. Zagaditi vodu, zrak, poljane znači izložiti Zemlju uništenju, a izložiti Zemlju uništenju znači ugroziti i svoj život na njoj. Čovjek XXI vijeka zna šta radi protiv sebe ali i dalje uporno nastavlja to raditi.
Narušavanjem i skrnavljenjem tog prirodnog, Božanskog, mi skrnavimo, remetimo red na Zemlji i dovodimo u pitanje svoju vjeru.
U printanim i elektronskim medijima možemo pročitati: “Savremeno doba u kojem živimo suočeno je s mnogobrojnim problemima, kako svjetskim tako i lokalnim. Jedan od većih je ekološka kriza izazvana sve većim zagađenjem voda, zraka, tla i globalnim zagrijavanjem koje uveliko mijenja klimu, izaziva prirodne poremećaje i, već, opasno ugrožava opstanak nekih životinjskih i biljnih vrsta. Problemi su obično simptomi nekog poremećaja koji se prepoznaju u pomanjkanju vjere, morala, duhovnih vrijednosti, u pohlepi i pretjeranoj potrebi čulnih zadovoljenja. Pojedinci i neformalne grupe sve više alarmiraju na problem zaštite voda i Zemlje, goruće teme eko-pokreta čiji vapaji, čini se, skoro i ne dopiru do onih kojima su upućeni. Sve se svodi na napisane deklaracije sačinjene na prigodnim konferencijama svjetskih asocijacija do nove prigode, pa opet ispočetka.”
Opće dobro je “dobro” koje pripada svim članovima jedne zajednice. Opće dobro je: voda, zrak, livade, šume, planine, ceste, itd. Svi imamo pravo na opće dobro, ali niko nema ekskluzivitet. U posljednje vrijeme izgleda da opće dobro: šume, zrak i vodu najviše uništavaju oni koji su upravo zaduženi da ih (sa)čuvaju. Nekada je sistem od naroda čuvao opća dobra, a sada izgleda narod mora da čuva opća dobra od sistema.
Allah, dž.š., je rekao:
ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُمْ بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ
“Zbog onog što ljudi rade pojavio se metež na kopnu i na moru, da im On da, da iskuse nešto od kazne zbog onoga što rade, ne bi li se povratili.” Sura Er-Rum 41.
Prije dvije godine Jajce je bilo u žiži interesovanja javnosti zbog najavljenih investicija za izgradnju mini hidroelektrana, a ove godine Jezero je u fokusu javnosti zbog geoloških istraživanja na tom području. Područje Jajca i Jezera u svojoj prirodnoj, historijskoj i kulturološkoj raznolikosti je poput ruže koja uvijek, svake godine u proljeće, iznova otkriva svoju ljepotu. Međutim, neki uporno nastoje da ruža uvehne, da joj zafali čiste vode, čiste zemlje i čistog zraka. Ovo područje je bilo onakvo kakvim ga je Bog podario njegovim mještanima, i onakvo kakvim su ga gajili i čuvali mještani, i u budućnosti će, ako Bog da, biti upravo onakvo kakvim ga sačuvaju i učine mještani.
Eko-sistem nije ništa drugo nego funkcionisanje prirodnog, odnosno božanskog reda i poretka u našem užem i širem prirodnom okruženju. Svako od nas može dati svoj doprinos u očuvanju ovog reda i poretka svojom umjerenošću, čestitošću, urednošću i razboritošću.
Još jedan razlog nas čini posebno pozvanim da se brinemo o čistoći Zemlje na kojoj živimo, a to je poruka Poslanika, a.s. da nam je Uzvišeni Allah cijelu Zemlju učinio mesdžidom. Iz toga proizilazi da je naša njiva – mjesto za ibadet, da su naše vode i jezera – naše abdesthane, da je nebo iznad našeg krajolika – naša džamijska kupola. A to znači, da kao što smo obavezni da se brinemo o čistoći svojih džamija u kojima klanjamo i ibadet činimo, treba da se brinemo i o čistoći našeg okruženja u kojem živimo.
Tematska hutba je podrška mještanima Jezera i Majdana kao i svima onima koji štite i čuvaju naša prirodna, historijska i kulturna bogatstva.
Boga molimo da čuvamo i sačuvamo naša staništa i prirodu koju nam je Bog povjerio na čuvanje, i molimo Ga da pomogne sve one koji imaju svijest o zvjezdanom nebu nad nama i moralnom zakonu u nama.
Napisao je Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce
