Hadžić: Potonuće privrede u doba korone dok vlast nije kresala svoj budžet

Profesor Sarajevske škole za nauku i tehnologiju (SSST) , makroekonomski analitičar, Faruk Hadžić u intervjuu za N1 govrio je o posljednjem istraživanju koje je uradio nakon godinu dana korona krize u Bosni i Hercegovini.

N1: Vaše posljednje istraživanje, mnogo govori, a objavljeno je uz ‘crnu godišnjicu’ corona virusa. Vi ste je sagledali iz ekonomskog ugla. Šta ste prvo uočili?

Hadžić: U javnosti se često mogu čuti različite izjave vezano za stanje naše ekonomije tokom trajanja pandemije COVID-a, koji se različito tumače, a sve zbog potrebe dnevne politike, a ne prikaza realnog stanja. Podaci koje sam objavio su prikupljeni na osnovu zvaničnih podataka državnih institucija i ustvari pokazuju dubinu ekonomske krize u kojoj se nalazimo. Ne može se podcijeniti gubitak oko 15.000 radnih mjesta, pad naplate ukupnih poreza za oko 800 miliona KM, ili recimo manji promet preko fiskalnih uređaja u FBiH za 4,2 milijarde KM. Sa druge strane, ovi podaci mogu poslužiti kao polazna točka za pregled onoga što je urađeno u prošloj godini kroz pomoć privredi, kakvi su bili efekti i na osnovu toga donijeti novi set mjera i propisa kako bi krenulo sa oporavkom narednih godina.

N1: Pitanje koje postavljate odnosi se na lekcije koje smo ili nismo učili za ovih godinu dana. Jesmo li ih naučili?

Hadžić: Prvo, vrlo očigledno da vlast nije na vrijeme reagovala kada je u pitanju pomoć privredi. Upravo ta zakašnjela reakcija vlasti je dovela da imamo ovaj obim negativnih ekonomskih efekata. Drugo, mjere koje su i donesene kroz „Korona zakon“, bile su nedovoljno snažne. Struka se je maksimalno zalagala da se cjelokupni iznos kredita od MMF-a u iznosu od 330 miliona EUR-a, koji smo dobili prošle godine, usmjeri odmah u privredu i za očuvanje privredne aktivnosti. Ovaj iznos je dovoljan da se za nivo cijele države finansira preko 268.000 radnika za tri mjeseca i da ta pomoć bude 800 KM po radniku, gdje bi recimo 400 KM išlo na pomoć oko isplate plate, a 400 KM za doprinose i poreze. Međutim, drugačija su mišljenja tada prevladala i danas imamo stanje kakvo imamo. Da li smo naučili lekcije? Mislim da nismo. Vrlo vjerovatno, kada bi opet bio neki lockdown, da bi se isto učinilo, možda samo ne na ovaj način nego putem zakona, već kroz sistem uredbi.

N1: Što je ključno šta smo trebali naučiti?

Hadžić: Ključno je da treba maksimalno pomoći privredi, održavanju privrednog sistema, jer je on taj koji stvara novu vrijednost i potiče potrošnju u ekonomiju. Koliko je jak privredni sistem, toliko će biti i jaka naplata raznih poreza, od kojih se finansira javni sektor, čime se produžava nivo potrošnje u ekonomiji. Ako privreda nije dovoljno jaka da sve finansira, onda moramo podizati kredite da finansiramo preglomazni javni sektor, jer vidjeli smo da nije bilo ni govora o kresanju raznih budžetskih izdataka.

N1: Šta smo radili dobro, a šta baš nikako nismo, tražili ste odgovore. Šta ste zaključili?

Hadžić: U ekonomskom smislu, jedna od dobrih stvari jeste što nismo popustili pred političkim pritiskom da se miješa u nezavisnost Centralne banke. Mi u Bosni i Hercegovini nemamo problem sa monetarnom politikom, jer banke su i prije krize držale daleko više novca preko stope obavezne rezerve kod Centralne banke, jer očito nisu imale kome dati kredite. Da smo kojim napravili populistički juriš na Centralnu banku, danas bi pored ekonomske imali i finansijsku krizu. Naš problem je fiskalna politika. Ukratko, to je politika prikupljanja poreza i raspodjele, tj. potrošnje tih poreza za razne budžetske stavke. Naš problem nije čak ni prikupljanje, već raspodjela onoga što prikupimo. Zbog čega novac izdvajamo za skupocjene tepihe i automobile, a ne za pomoć u liječenju djece? Fiskalna politika je zakazala tokom ove pandemije i ona treba doživiti sveobuhvatnu reformu, jer sistem se već sada u značajnoj mjeri zasniva na finansiraju budžetskih izdaataka kroz kredite.

N1: Lockdown u aktuelnom trenutku pandemije, da ili ne?

Hadžić: Odluka o lockdownu nije tako jednostavna za odgovoriti. Stvari se uvijek gledaju kroz jednu prizmu i to zdravstvenu. Zbog čega još nemamo formirane ekonomske krizne štabove? Ti krizni štabovi trebaju da djeluju zajedno sa zdravstvenim i da sinergijski gledaju na stanje. Ako odlučite da zatvorite ekonomiju, onda ekonomski krizni štab će reći to zatvaranje toliko i toliko košta. Danas je ekonomsko stanje puno ozbiljnije nego prije godinu dana, jer preduzeća su ta ustvari koja su iznijela teret ove krize do sada. Oni su sami sebi pomogli iz svojih rezervi, a koje su sada poprilično istrošene, a naplata poreza je slabija. Odluku o zatvaranju ekonomije treba donijeti na osnovu uticaja naravno na zdravstveni sektor, ali i mogućnosti države da se zaduži, pomogne privredi, spriječi gubitak radnih mjesta, te uračuna pad naplate poreza i doprinosa, iz kojih se opet finansira i zdravstvo.

N1: Protesti ugostitelja zbog trodnevnog lockdowna samo u jednom kantonu, jednom dijelu države da ili ne?

Hadžić: Restriktivne mjere trebaju donositi viši nivoi vlasti, kako bi imali djelovanje na sve. Nisam siguran da će parcijalna rješenja imati neki poseban efekt, iako u potpunosti razumijem namjeru za takvom mjerom, zbog pritiska na zdravstveni sektor. Mnogo više koordinacije treba biti između različitih nivoa vlasti.

N1: Koliko je država uopšte pomogla privredi, je li trebala i mogla više?

Hadžić: U ovoj krizi, najviše su pomogli privrednici sami sebi kroz interne rezerve koje su imali. Pomoć vlasti je bila nedovoljna i zakašnjela, a mogla je i trebala biti puno veća, jer bolje je na početku se zadužiti i pomoći održavanju sistema, nego pustiti da sve propadne, jer kasnije je potrebno daleko više sredstava za ponovno pokretanje.