U ratu smo izgubili teritorij koji je poslije, politički i pravno, sakupljen u jednu cjelinu, državu, domovinu Bosnu i Hercegovinu, i to iz tri djela: Federacije, Republike Srpske i Brčko Distrikta.
U ratu smo izgubili i autoritete, i nikada ih poslije ni među političarima ni u narodu nismo pronašli ni prepoznali. Imamo mi predavače i vaize. Imamo ih na pretek, a ne trebaju nam toliki jer svi samo pričaju i pametuju. Ne trebaju nam ni toliki vjernici koji odjednom “povjeruju” kada im zatreba.
Nama trebaju lideri, oni koji vode, organizuju i rizikuju, a nažalost, nema ih mnogo. I to što ih ima ne daju im da dahnu jer čim neko počne da misli i radi drugačije nego što misli i radi većina, ne mora biti pogrešno, samo drugačije, odmah je izdajnik, lopov i nevjernik.
Još je ostao jedan element države, narod, i ne smijemo dozvoliti da taj državotvorni element nestane, a nažalost, sve više nestaje iako je uz teritorij osnov postojanja države i nacije.
Još nije zabilježeno da je iko organizovao skup na temu “Stvarni razlozi odlaska mladih i mjere sprečavanja” a na osnovu analize stanja na terenu i uz donošenje konkretnih zaključaka i mjera povodom odlaska ljudi izvan Bosne i Hercegovine.
Umjesto snažne i konkretne akcije imamo patetičnu reakciju u vidu prepričavanja zlatne prošlost i priče kako ne treba odlaziti van Bosne i Hercegovine, a ne nudi se ništa posebno ni novo. Narodu samo treba sloboda, podrška i prostor da ih neko prihvati, prizna i uvažava sa svim pravima i obavezama.
Ne mogu mladi ostati u nepravdi, gdje nepismeni gazda uzima platu od 5.000 KM, a školovanom zaposleniku koji zaradi i sebi njemu, ponudi platu od 1.000 KM, gdje za stipendije vrijednom studentu daju po 100 KM mjesečno, a sebi za razne pasivne upravne odbore uzimaju i do 500 KM mjesečno, gdje mjere bolesnicima doze medikamenata esencijalne liste, a sebi povećavaju honorare i platu, gdje penzionerima povećaju penziju 5 %, a onda poskupe struju i komunalije.
Ne smije se ovako gubiti narod jer su već izgubljeni teritorij i autoriteti!
Znate, postoje dva prava: Božje pravo i ljudsko pravo.
Ljudsko pravo je svetije jer kada učinimo neki grijeh, i kada se pokajemo, kaže Muhammed, a.s.,:“Onaj ko se iskreno pokaje, kao da nikada grijeh nije ni uradio.”
Allah mu oprosti. Međutim, kada se neko ogriješi o ljudsko pravo, njemu nema providna dana sve dok mu ljudi ne oproste i ne halale.
Stoga se zaista divim nekim vlastodršcima za smjelost i ustrajnost u skrnavljenju prava ljudi, prava njihovog naroda jer nije grijeh samo činiti grijeh, grijeh je i ne učiniti ništa, a imati obavezu i odgovornost učiniti.
Svjedočim pred dragim Bogom i pred šehidima da ćemo svi odgovarati zato što u miru gubimo ono što smo odbranili u ratu, našu djecu.
Šehidski mevlud, Šibenica, 20.8.2022. godine, prof. Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce.
(MIZ Jajce)
