Stanovnici grada Vitira na posao i u trgovine idu liftom, a priča se da neki od njih godinama nisu kročili van zgrade u kojoj žive.
Nedavno je jedini put do malenog grada Vitiera na jugozapadu Aljaske bio brodom ili vozom kada su vremenski uslovi to dopuštali. Ali kada je željeznički tunel iz Drugog svjetskog rata rekonstruisan, stanovnici i posjetioci do tog neobičnog mjesta na sjeveru mogli su stići i automobilom.
Posjetiocima klaustrofobična, stanovnicima oslobađajuća vožnja tunelom itekako je olakšala život u Vitiru. Oni koji žele njime putovati moraju dobro isplanirati vrijeme jer se smjer prolaska naizmjenično mijenja svakih sat vremena, a ko se poželi vratiti u grad nakon 22.30, neće imati sreće. Ljudi koji spavaju u automobilima nedaleko od tunela jer su propustili zadnji prolaz tamo su uobičajen prizor.
Zarobljenici Vitira
Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji jer su u grad smjeli ući samo stanovnici te njihovi najbliži i zaposleni kompanija koje tamo posluju. Taj neobični grad od ostatka svijeta odvajaju i nemilosrdne padavine.
Godišnji je prosjek snijega koji napada pozamašnih 6,7 metara.
Ali kada napada snijeg, stanari ne moraju napustiti zgradu u kojoj žive. Zbog svega toga ne čudi što mnogi stanovnici imaju i majice s natpisom “zarobljenik Vitira“.
Betonski mastodont iz doba hladnog rata dom je stanovima, bolnici, gradskoj upravi i školi. Begich Towers Incorporated s 14 spratova i 196 stanova, u ovim krajevima poznat jednostavno kao BTI, u snjegovitom krajoliku Vitira čini se poput fatamorgane.
Izgrađen da preživi granatiranje, BTI svake godine šamara šest mjeseci kiše, nakon čega slijedi šest mjeseci snijega i vjetra koji divlja brzinom od 130 kilometara na sat.
U poređenju sa jadranskim burama i ne zvuči tako strašno, ali s obzirom na vanjske temperature osjećaj uopšte nije ugodan, piše Punkufer.
Šta se nalazi u kompleksu?
Iznutra se BTI čini poput bilo kojeg masivnog stambenog kompleksa u velikom gradu. Ali izađete li van prošetati, nećete naći puno mjesta na koja možete otići.
Putovanje na posao u vrijeme špice u Vitiru znači zaustavljanje liftom na svakom spratu. Ali čak i kada je hladno, zaposleni mogu na posao u sandalama. Prije dolaska na radno mjesto roditelji se spuste u podrum kako bi kroz prolaz sličan bunkeru odveli djecu u školu. U kompleksu ćete naći i trgovine, restorane, poštu, biblioteku, pa čak i crkvu.
