Naslovnica KULTURA Fondacija za kinematografiju za 18 godina podržala 448 filmskih projekata sa skoro...

Fondacija za kinematografiju za 18 godina podržala 448 filmskih projekata sa skoro 26 miliona KM

Filmska umjetnost proslavila je Bosnu i Hercegovinu u godinama nakon rata. Neke od najznačajnijih svjetskih nagrada poput Oscara, Zlatnog lava ili Zlatnog medvjeda osvojili su naši filmski radnici.

No paradoks je da se u BiH snimi jedva jedan film godišnje. Producenti podršku mogu tražiti od Fondacije za kinematografiju, a zbog nedovoljnog budžeta, u namjeri da zatvore finansijsku konstrukciju, vrlo često rješenje traže među koproducentima i sponzorima, uglavnom van granica BiH.

Kako nam je kazao predsjednik Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju, Antonio Beus, za 18 godina postojanja Fondacije, podržali li su ukupno 448 filmskih projekata sa 25.870.839 KM. Za to vrijeme, prema izvještajima objavljenim na zvaničnoj stranici Fondacije, producentske kuće koje su dobile najviše sredstava su: Refresh, Flash, Deblokada, Fist, Porta… Podršku za realizaciju projekata dobili su i: Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, Kinoteka BiH, Udruženje filmskih radnika, Udruženje Obala Art Centar…

Ako Vas zanima kako su sredstva raspoređena u periodu od 2002. do 2019. možete saznati klikom na ovaj link.

Antonio Beus

Koliko se budžet Fondacije mijenjao proteklih godina. Koliko on iznosi sada, i kako se smanjivao odnosno uvećavao kroz godine?

– Budžet Fondacije je smanjen na sramotno niske grane. Smanjivanje je postupno trajalo godinama i trenutno se nalazi na najmanjem nivou od osnivanja Fondacije. Planirani budžet za Fondaciju za 2021. godinu iznosi 1.460.000 KM. On uključuje sve planirane aktivnosti koje podržava Fondacija.

Autori kojim date podršku, koji vremenski period imaju da snime film? I ako ne snime u predviđenom roku, da li su dužni vratiti novac, ili ga mogu preusmjeriti na novi projekat?

– Autori u prosjeku za razvoj projekta i snimanje filma utroše tri-četiri godine. Osnovni razlog tome je, što inicijalna sredstva koja dobiju od Fondacije nisu dovoljna za snimanje filma. Tako da podržani producent mora tražiti dodatne izvore finansiranja kako bi zatvorio planirani budžet. U tom procesu traženja stranih koproducenta, izgubi dvije do tri godine. Samo snimanje i postprodukcija su najkraći dio ovog procesa.

Jeste li imali slučajeva da Vam autori, u nemogućnosti da skupe novac za ostvarenje, vrate novčanu podršku koju ste im dali? Ili da odbijaju vratiti novac?

– Postoje slučajevi od ranije gdje se to desilo. Međutim pošto su pravne radnje, glede toga u toku, to ne bih komentirao.

Hoće li uspjeh Jasmilinog filma “Quo Vadis, Aida?” promijeniti odnos države prema filmskim radnicima, odnosno šta ćete Vi poduzeti da se to dogodi? Kako ubijediti rukovodeće strukture da film osim promocije, donosi i zaradu, i da se isplati ulagati u tu vrstu umjetnosti?

– Iskreno, nadam se. Ja sam na čelu Fondacije tek par mjeseci i trenutno sam u fazi evauliranja dosadašnjih aktivnosti. Moja zadaća u narednom periodu je: digitalizirati postojeći filmski fond. Iznaći nove izvore finansiranja i osigurati veća sredstva za potpomaganje projekata Fondacije. Otvoriti rad Fondacije javnosti, preko naše internet stranice i iznaći riješenja za prevazilaženja ovog Covid-perioda.

Međutim, iako je situacija više nego alarmantna, moram napomenuti, pored lijepih vijest, i koje se odnose na film “Qvo vadis, Aida?” – kandidata za Oskara i filma “Tabija” koji je ušao na Berlinare, imamo i film “Švedsko srce moje majke” reditelja Adisa Bakrača koji je snimljen u ovom Covid-vremenu zahvaljujući isključivo inventivnosti producenta Almira Šahinovića. Znači ipak ima nekih pomaka.

Na Upravnom odboru Fondacije, kao uostalom i cijeloj filmskoj zajednici je da svojim radom i lobiranjem izbore veće sredstva za rad Fondacije.

 

(Faktor.ba)