Finčer i Fasbender oživjeli kroz neo-noir “Ubicu”

Podijeli članak:

​Teško je reći čijem se povratku više filmofili raduju – režisera Dejvida Finčera ili glumca Majkla Fasbendera. Obojica su se vratili s novim filmom “Ubica” (eng. “Killer”), blistavim akcijskim neo-noir filmom u Netfliks produkciji.

To je Finčerov prvi dugometražni film nakon “Manka” iz 2020. i tek drugi u gotovo deset godina. Što se nekada notorno zaposlenog Fasbendera tiče, nakon filma “X-Men: Mračni Feniks” iz 2019. uzeo je pauzu od glume i oprobao se u automobilskim trkama – što je njegova dugogodišnja strast.

“Ubica” je savršeno sredstvo za povratak kako Finčera tako i Fasbendera. Istina je da priče o ubicama nisu ništa novo. U posljednje vrijeme dolaze u gomilama. Ali rijetko je ko imao onu vrstu umjetnosti i poleta koju Finčer ovdje isporučuje. A Fasbenderova ledeno hladna harizma i čelični magnetizam stvaraju i održavaju zadivljujuću prisutnost u ovom skromnom, elegantnom i krajnje zadivljujućem trileru.

Film se temelji na istoimenoj francuskoj seriji grafičkih romana koju je napisao Aleksis “Mac” Nolent, a ilustrovao Luk Žakamon. Finčer ne gubi iz vida korijene svog filma, ali on uključuje svoj poseban stil koji ćete primijetiti od uvodne špice nadalje. Iako je Finčerove dodire lako prepoznati, ovo teško da je jednostavno ispiranje i ponavljanje njegovog prošlog rada. Film je bogato osmišljen svjež radni vrtlog dobro proputovanog žanra koji je jednako pedantan i proračunat kao i njegov glavni lik.

Što se tiče Fasbendera, on je centralni dio gotovo svake scene. Film počinje dugim uvodom u njegov lik – vještog ubice na poslu u Parizu. Kroz posmatranje i niz zadivljujućih unutrašnjih monologa, u mogućnosti smo sastaviti razotkrivajući profil metodičnog i učinkovitog ubice – žestoko fokusiranog neimenovanog protagoniste koji vizualizuje svaki detalj i kalkuliše svaki mogući scenario.

U ovom briljantno preciznom uvodu Finčer i scenarista Endrju Kevin Voker slikaju živopisan portret ubice i njegove psihe. Prvo ga upoznajemo dok strpljivo posmatra svoju metu iz napuštenog kancelarijskog apartmana na najvišem spratu zgrade u Parizu. Dok čeka, rutinski prati otkucaje srca, radi vježbe joge i sluša muziku The Smithsa kako bi se opustio.

Djeluje prema vrlo striktnoj grupi pravila koja stalno ponavlja u svojoj glavi poput neke mantre. “Drži se svog plana. Predviđaj, nemoj improviziovati. Ne vjeruj nikome. Zabrani empatiju. Nikada ne prepustite prednost. Vodite samo onu bitku za koju ste plaćeni.” To je vrsta intenzivnog laserskog fokusa koja ga čini dobrim u svom poslu, ali ga i oduševljava. Nazovite to profesionalizmom i sociopatijom.

Nakon što nas je temeljno uvjerio u stručnost svog protagoniste, Finčer nam baca jednu lelujavu loptu kada ubica pokvari posao i promaši metu. Brzo bježi u grad, stapajući se poput kameleona sve dok ne uhvati let, neopažen. Uskoro napušta Pariz na putu do svog skrovišta u Dominikanskoj Republici. Ali kada stigne, otkriva svoju djevojku (Sofi Šarlot) koju su pretukli ubice poslane da očiste sve neodrađene stvari s posla u Parizu.

Ali ono što ne shvataju jeste da su “čačkali mečku”. Odjednom je naš protagonista spreman prekršiti vlastita pravila kako bi se odužio onima koji su došli nakon njega. Prvo posjećuje kreatora njegovih poslova Edija Hodžsa (uvijek simpatični Šarl Parnel) u Nju Orleansu. Nakon toga se obračunava s ljudskom zvjeri (Sala Bejker) na Floridi. Kasnije sjeda za sto s moćnijim ubicom (Tilda Svinton) u Njujorku.

Finčer dijeli svoju priču na poglavlja, a svako je nazvano po sljedećem gradu koji ubica posjećuje u potrazi za osvetom. Svako zaustavljanje djeluje poput vlastite procedure dok on rigorozno prati i nemilosrdno uklanja svoje mete. Kroz sve to, Finčerovo postojano zatezanje šrafova stvara veliku napetost unutar učinkovito smišljenog i varljivo slojevitog okvira filma. Pokreće ga Fasbenderova pronicljivo kalibrirana izvedba. On projektuje neprobojnu i uvijek skladnu vanjštinu. Ipak, iznutra, njegov iznevjerujući unutrašnji glas tjera nas da preispitamo mnogo toga što vidimo.

“Ubica” ima hladan i primamljiv stil, ali s grubim ivicama. Kao da je “Samuraja” Žan-Pjer Melvila ponovo osmislio Brajan De Palma. Akcija dolazi u naletima i često ostavlja neizbrisive utiske (Finčer snima jednu od najboljih sekvenci borbe prsa u prsa koje ćete vidjeti). A sve je to naglašeno još jednom uzavrelom muzikom Trenta Reznora i Atikusa Rosa.

Ali možda je najprivlačnije kako Finčer prihvata i potkopava žanrovska očekivanja. Iz jednog ugla prikazao je prilično jasan film o ubici. Ali kad bolje pogledate, vidjećete oznake filmadžije koji ima više na umu. To su oznake koje prevazilaze puku izradu i izvođenje (iako su te stvari kritične). I u konačnici to je ono što izdvaja ovaj film.

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

U rukometnoj Ligi prvaka u dvoboju makedonskog Eurofarm Pelistera i portugalskog Sportinga u srijedu navečer, koji je završen rezultatom 24:24,...

Speleološko društvo “Herceg” iz Mostara se oglasilo na Facebooku povodom iskustva svojih članova u...

Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta poziva sve privredne subjekte sa područja pogođenih teškim...

Osman Mehanović, kojeg su maloljetni nacionalisti pretukli prošle godine u Bratuncu, dobio je od...

Talentovani veznjak Demirel Hodžić (19) je tokom ljeta prešao iz Bologne u Milan Futuro,...

Liga nacija nastavljena je s s utakmicama trećeg kola, a večer je obilježila senzacionalna...