Femicid. Nije to kraj jedne nesretne ljubavi – femicid je okrutno ubistvo. Istina koja mora biti zakonski tretirana. Ovo je poruka sa konferencije Ženske mreže mira. Nevladine organizacije i udruženja zajedno sa predstavnicima vlasti pokušavaju ukazati na alarmantne statistike primjera femicida u našoj državi, ali i na manjkavost sistema da zaštiti žrtvu i procesuira počinitelja. Paradoks, nasuprot primjera ubistava žena u našem društvu – Izmjene Krivičnog zakona, ali i Zakona o borbi protiv nasilja još nisu upućene u parlamentarnu proceduru. A obećavali su.
16 dana aktivizma, 16 mjeseci, 16 godina ili 16 vijekova kada je tema nasilja nad ženama u pitanju. Borba za prava i slobodu čini se vječnom. Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela je neki oblik nasilja, dok je svaka četvrta bila žrtva seksualnog uznemiravanja. Niz preporuka za policiju, tužilaštva, sudove, desetine protesta. Koliko glasno se mora reći nijedna više da bi institucionalni aparat čuo.
„Ono što smo svi utvrdili, uključujući i Žensku mrežu BiH, jeste da je sistem zakazao na više nivoa kada se govori o procesuiranju i radu sa ženama koje proživljavaju rodno-zasnovano nasilje i sa slučajevima femicida“, kazala je Vedrana Frašto, programska koordinatorica Fondacije Cure.
Treba imati na umu da je prijava nasilja jedna multisektorska procedura koja može trajati danima, mjesecima i nerijetko godinama. U BiH pet zakona je potrebno mijenjati ili usvojiti nove. Nadležna komisija je izvršila prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona, čeka se da izvršna vlast utvrdi nacrt i uputi ga u parlamentarnu proceduru. Zakon o zaštiti od nasilja je prošao oba doma i njega sada samo treba praktično usvojiti. Stav Ministarstva pravde jeste da se ne politizira već da komisija bude sačinjena od eksperata. Tri mjeseca nakon, mrtvo slovo na papiru. Zbog čega zakon koji je prošao sve procedure treba toliko vremena da bude pred zastupnicima.
Pročitajte još
„Meni je prosto neshvatljivo, skandalozno mi je da deset godina poslije vi i ja razgovaramo o tome kada će doći nacrt zakona pred parlamentarce, to je skandalozno. Neophodno je neke stvari uskladiti sa Istanbulskom konvencijom“, poručio je Dragan Mioković, predsjednik Komisije za sigurnost Predstavničkog doma Parlamenta BiH.
BiH je jedna od prvih država u Evropi koja je 2013. godine ratifikovala Istanbulsku konvenciju, ali je njena primjena na poražavajućem nivou.
Zakoni nisu usklađeni, žrtve nisu zaštićene a nasilnici vjetar u leđa dobijaju malim kaznama i fan profilima na društvenim mrežama. Upravo zbog toga nevladine organizacije su izrazile potrebu konsolidacije sa udruženjima koja se bave problemom rodno-zasnovanog nasilja.
„Vrlo je važno da napravimo jedan unificirani dokument s kojim ćemo ići prema institucijama i da pokažemo ako već institucije ne funkcionišu, da barem nevladine organizacije. Koje u konačnici imaju jedan te isti cilj a to je da pruže zaštitu svim žrtvama nasilja“, smatra Amina Dizdar, programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra.
Nešto bolja situacija, bar kada je riječ o zakonima koji obuhvataju rodnozasnovano nasilje, jeste u Republici Srpskoj. Ipak, neophodna je državna zakonska regulacija, a moralni podsjetnik svima je: femicid nije kraj jedne nesretne ljubavi – femicid je okrutno ubistvo.
federalna.ba