Ekološke organizacije naglašavaju da se stanje ekološke demokratije u primjeni Arhuske konvencije poboljšalo u poređenju s prethodnim izvještajnim periodom. Međutim, napredak je i dalje nedovoljan za potpuno ostvarivanje ekoloških prava građana Bosne i Hercegovine. U većini lokalnih zajednica širom zemlje građani nemaju odgovarajući pristup informacijama o stanju životne sredine te se suočavaju sa značajnim preprekama pri ostvarivanju tri stuba Arhuske konvencije.
Ovo je glavni zaključak Izvještaja iz sjenke o sprovođenju Arhuske konvencije, koji se trenutno priprema uoči 8. sastanka strana potpisnica Konvencije, zakazanog za novembar ove godine. Izvještaj je rezultat zajedničkog rada Centra za životnu sredinu (BiH), Aarhus centra u BiH (BiH) i Centra dr. Stjepan Bolkay (BiH), u partnerstvu s češkom nevladinom organizacijom Arnika. Glavni nalazi izvještaja predstavljeni su na okruglim stolovima održanim u Banjoj Luci 3. juna i u Sarajevu 9. juna, uz podršku Misije OSCE-a u BiH.
Izvještaje iz sjenke o sprovođenju Arhuske konvencije pripremaju organizacije civilnog društva (NVO) koje prate i zagovaraju primjenu njenih principa. Ovi principi uključuju pravo na dostupnost informacija o životnoj sredini, učešće u donošenju odluka i mogućnost ostvarivanja pravde u slučajevima spornih javnih odluka o životnoj sredini. Ova osnovna ekološka prava osnažuju zajednice da budu informisane, imaju glas u projektima i politikama koje ih se tiču te traže pravnu zaštitu kada su ta prava narušena. Za razliku od zvaničnog Nacionalnog izvještaja o implementaciji, Izvještaj iz sjenke ne teži da duplira informacije koje pruža država.
„Civilno društvo ima neposredan pristup konkretnim slučajevima, pravnim postupcima i pogođenim zajednicama, što ovim organizacijama omogućava jedinstven i utemeljen uvid u to kako se u praksi ostvaruju dostupnost informacija, učešće javnosti i mogućnost ostvarivanja pravde – ili gdje ti procesi nisu uspješni“, objašnjava Zuzana Vachůnová iz Arnike, naglašavajući važnost Izvještaja iz sjenke.
Kako se navodi u trenutno predstavljenom izvještaju, Arhuska konvencija se u Bosni i Hercegovini ne primjenjuje pravilno niti u potpunosti, što znači da građani, iako formalno imaju zagarantovana prava, često nailaze na ozbiljne prepreke pri njihovom ostvarivanju.
„Između 2021. i 2024. godine došlo je do primjetnog poboljšanja u komunikaciji između tražilaca informacija i nadležnih tijela, što je rezultiralo češćim dostavljanjem traženih informacija. Ovaj napredak doprinio je smanjenju broja sudskih sporova. Međutim, pojedine institucije i dalje ignoriraju zahtjeve ili odbijaju dostaviti informacije, često se pozivajući na zaštitu interesa trećih lica“, istakao je glavni autor izvještaja Ratko Pilipović iz Centra za životnu sredinu.
Dalje navodi da nadležni organi često pogrešno tumače i primjenjuju zakonske izuzetke, te da se ispitivanje javnog interesa ne provodi na odgovarajući način. „Projekti se često proglašavaju za javni interes iako sve relevantne informacije nisu dostupne javnosti. Također, odluke državnih institucija dodatno ograničavaju djelovanje civilnog društva, čime se javnosti uskraćuje mogućnost da u potpunosti koristi tri stuba Arhuske konvencije: dostupnost informacija, učešće javnosti i mogućnost ostvarivanja pravde“, dodaje Pilipović.
Autori izvještaja ističu da je sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva ključni faktor koji doprinosi alarmantnom padu ekološke demokratije. Kako bi se to prevazišlo, preporučuju jačanje javnog obrazovanja o ekološkim pravima i unaprjeđenje saradnje između civilnog društva, inspekcijskih organa i izvršnih vlasti. Ta saradnja trebalo bi da uključuje aktivno učešće kontakt tačke za Arhusku konvenciju BiH, radi osiguravanja transparentnijeg, inkluzivnijeg i odgovornijeg upravljanja životnom sredinom.
„Priprema Izvještaja iz sjenke o implementaciji Arhuske konvencije predstavlja ključan doprinos praćenju stvarne primjene Konvencije u Bosni i Hercegovini. Ona omogućava nezavisnu procjenu stanja dostupnosti informacija, učešća javnosti u donošenju odluka i mogućnosti ostvarivanja pravde u pitanjima zaštite životne sredine, dok istovremeno ukazuje na ključne izazove, institucionalne slabosti i konkretne slučajeve kršenja prava građana, sa ciljem unaprjeđenja transparentnosti, odgovornosti i vladavine prava u oblasti zaštite životne sredine“, zaključuje koautorka izvještaja Nina Kreševljaković iz Udruženja Aarhus centar u BiH.
