Kad je George Orwell napisao Životinjsku farmu, vjerovatno nije mogao ni zamisliti koliko će poruke te knjige odjekivati širom svijeta, u raznim društvima i vremenima – posebno na Balkanu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru, Kosovo i Sloveniju.
U romanu životinje izbace gazdu i same preuzmu farmu, sanjajući slobodu i jednakost. Ali ubrzo im nova vlast – predvođena svinjom po imenu Napoleon – postaje još gora od prethodne. Pravila se mijenjaju kako kome odgovara, moć je u rukama malih grupa, a ostale životinje pate, gladuju i rade dok se ne slome.
Zvuči poznato? Na Balkanu ova priča nije samo književna metafora – to je svakodnevica koju živimo, svaka zemlja na svoj način, ali s istim refrenom: obećanja o boljem sutra, a stvarnost puna razočaranja.
Bosna i Hercegovina: Napoleonova farma u malom
U Bosni i Hercegovini narod je poslije rata vjerovao da će demokratija donijeti pravdu i prosperitet. Umjesto toga, vlast su preuzeli novi „Napoleoni“ – političari koji koriste moć za lične interese. Korupcija je svakodnevica: dok narod živi s prosječnom platom od 1.500 KM ili penzijom manjom od 600 KM, političari primaju i preko 6.000 KM uz razne privilegije. Zdravstvo je u kolapsu – čeka se mjesecima na preglede, škole su zastarjele, a mladi masovno odlaze u zemlje EU.
Nedavno su sredstva za pomoć ugroženima u poplavama završila u “rukama” podobnih, dok su oni kojima je pomoć bila potrebna ostali bez ičega. Poput konja Boxera, narod vjeruje da „ako još malo radimo, biće bolje“, iako su oni na vrhu očigledno izuzeti od tog tereta. Zakon je selektivan: neko bude osuđen zbog krađe drva, dok milionske afere prolaze nekažnjeno. „Svi su jednaki, ali su neki jednakiji od drugih.“
Srbija: Studentski bunt i Napoleonov trik
U Srbiji se priča ponavlja, ali s drugim kulisama. Poslije burnih devedesetih, narod je čeznuo za stabilnošću i napretkom. Ali umjesto toga, vlast je konsolidovana u rukama elite koja kontroliše medije, ekonomiju i pravosuđe. Korupcija cvjeta – od megalomanskih projekata poput Beograda na vodi, gdje profit odlazi u džepove podobnih, do manjih afera gdje se javni tenderi dodjeljuju rodbini i prijateljima.
Prosječna plata u Srbiji je oko 800 eura, ali životni troškovi u gradovima poput Beograda često su bliži zapadnoevropskim nego balkanskim standardima. Mladi odlaze, a oni koji ostaju često rade za minimalac, dok političari uživaju u luksuzu. Studenti u Srbiji, međutim, pokazuju otpor – njihov bunt protiv nepravde, poput protesta zbog ekoloških katastrofa ili izbornih neregularnosti, postaje svjetionik nade. Ali „Napoleoni“ ne spavaju: kad rejting padne, oni podižu tenzije, izmišljaju krize ili mašu patriotskim barjacima, skrećući pažnju s pravih problema. Narod, poput životinja s farme, često nasjedne na te trikove.
Hrvatska: Sjaj turizma, tama svakodnevice
Hrvatska, članica EU, na prvi pogled izgleda kao uspješna priča. Turizam donosi milijarde, a obala blista ljeti. Ali iza te fasade krije se drugačija stvarnost. Korupcija u Hrvatskoj nije nestala s ulaskom u EU – od zdravstvenih afera do sumnjivih privatizacija, politička elita često stavlja svoje interese ispred narodnih. Prosječna plata je oko 1.200 eura, ali u unutrašnjosti, izvan turističkih centara, život je daleko teži. Mladi odlaze u Irsku, Njemačku, Austriju, ostavljajući iza sebe prazna sela.
U međuvremenu, političari i njihovi saveznici gomilaju bogatstvo, dok se pravosuđe sporo bori s velikim aferama. Poput svinja iz Životinjske farme, oni na vlasti prilagođavaju pravila sebi: javne nabavke su često netransparentne, a kazne za „obične“ građane strože nego za one „jednakije“. Narod se privikava na ovu nepravdu, ali povremeni protesti – poput onih protiv korupcije u Zagrebu – pokazuju da duh otpora nije ugašen.
Sjeverna Makedonija: Obećanja bez pokrića
U Sjevernoj Makedoniji priča o Životinjskoj farmi poprima oblik vječnog čekanja na bolje sutra. Poslije osamostaljenja i rješavanja spora s Grčkom, činilo se da je zemlja konačno na putu ka EU. Ali stvarnost je drugačija. Korupcija je duboko ukorijenjena – od političkih elita do lokalnih moćnika, javni resursi se troše na podobne, dok građani jedva sastavljaju kraj s krajem. Prosječna plata je oko 500 eura, a životni troškovi rastu. Zdravstvo i obrazovanje su u lošem stanju, a mladi odlaze masovno, tražeći budućnost u inostranstvu.
Političari obećavaju reforme i evropske standarde, ali često se sve svodi na prazne riječi. Kao u Orwellovom romanu, pravila se mijenjaju preko noći: zakoni se kroje po mjeri onih na vlasti, a pravda je spor i nedostižan san. Ipak, građani Sjeverne Makedonije pokazuju snagu – od protesta 2016. godine do današnjih inicijativa – signalizirajući da nisu spremni vječno trpjeti.
Crna Gora: Mala farma, velike nepravde
Crna Gora, mala po veličini, ali ne po problemima, takođe živi svoju verziju Životinjske farme. Decenijama je jedna elita dominirala, a iako su se vlasti mijenjale, suština je ostala ista: moć i novac koncentrisani su u rukama nekolicine. Korupcija je prisutna na svim nivoima – od sumnjivih investicija u turizmu do netransparentnih privatizacija. Prosječna plata je oko 700 eura, ali u mnogim dijelovima zemlje to nije dovoljno za dostojanstven život. Mladi odlaze, a oni koji ostaju često rade sezonske poslove, dok političari i njihovi saveznici uživaju u luksuzu. Pravosuđe je slabo, a afere se rijetko razrješavaju.
Kao u romanu, „Napoleoni“ koriste stare trikove: podgrijavaju nacionalne tenzije ili stvaraju umjetne krize kad god im pozicija postane nesigurna. Ipak, građanske inicijative i protesti – poput onih protiv korupcije ili za očuvanje prirode – pokazuju da narod nije spreman samo ćutati.
Kosovo: Mlada farma u potrazi za identitetom
Na Kosovu, najmlađoj državi na Balkanu, priča o Životinjskoj farmi ima poseban ton. Nakon rata i proglašenja nezavisnosti, narod je sanjao slobodu, stabilnost i integraciju u svjetsku zajednicu. Međutim, stvarnost je složena. Korupcija prožima institucije – od političkih elita do javnih preduzeća, javni tenderi često završavaju u rukama podobnih, a pravosuđe se bori s pritiscima. Prosječna plata je oko 400 eura, jedna od najnižih u regionu, dok su troškovi života u porastu, posebno u gradovima poput Prištine.
Mladi, koji čine većinu stanovništva, suočavaju se s nezaposlenošću i nedostatkom prilika, što ih tjera na odlazak u zemlje EU. Političari često koriste nacionalističku retoriku kako bi skrenuli pažnju s ekonomskih i društvenih problema, dok se obećanja o reformama i viznom liberalizaciju sporo ostvaruju. Ipak, građanski aktivizam, posebno među mladima, pokazuje znake buđenja – od protesta protiv korupcije do inicijativa za bolje obrazovanje i transparentnost. Kosovo je farma koja još traži svoj put, ali duh otpora raste.
Slovenija: Najbolja farma, ali ne bez svinja
Slovenija se često doživljava kao najuspješnija priča na Balkanu – članica EU i evrozone, s najvišim životnim standardom u regionu. Prosječna plata je oko 2.000 eura, zdravstvo i obrazovanje su na zavidnom nivou, a priroda i turizam privlače svjetsku pažnju. Na prvi pogled, ovo je farma koja funkcioniše. Ali ni Slovenija nije imuna na „Napoleone“. Korupcija, iako manje očigledna nego u drugim zemljama, postoji – od sumnjivih javnih nabavki do političkih pritisaka na medije i pravosuđe. Elita često prilagođava pravila svojim interesima, dok građani, iako u boljem ekonomskom položaju, osjećaju da se njihov glas ne čuje uvijek.
Slovenija je možda najbliža idealu ravnopravne farme, ali i dalje ima svoje „jednakije“ koji žele zadržati moć.
Nada uprkos svemu
Sve više ljudi na Balkanu navikava se na ovo stanje. Ne pitaju, ne bune se. Poput životinja s farme, navikli smo vjerovati u ono što nam kažu, iako znamo da nije istina. Ali za razliku od Orwellovih životinja, mi imamo moć – da se informišemo, da mislimo svojom glavom, da biramo i odlučujemo. Ne smijemo se zadovoljavati lažima koje nam svakodnevno serviraju. Vrijeme je da pogledamo istini u oči, ma koliko bila bolna.
Pogledajmo kao građani ovih divnih, ali napaćenih zemalja – kao radnici, roditelji, penzioneri, nezaposleni, studenti, mladi i stari. Kao ljudi koji osjećaju nepravdu na vlastitoj koži. Kao generacija koja nosi snove na leđima i u očima, ali i kao oni koji već dugo čekaju da ti snovi postanu stvarnost. Poput studenata u Srbiji koji hrabro ustaju protiv nepravde, građana Hrvatske koji protestuju protiv korupcije, Makedonaca koji traže pravdu, Crnogoraca koji brane svoju zemlju od pohlepe, mladih na Kosovu koji sanjaju bolju budućnost, ili Slovenaca koji zahtijevaju transparentnost – mi osjećamo isto: pritisak, izdaju, umor.., ali i nadu.
Naši glasovi, ako ih ujedinimo, mogu biti glas promjene. Ali moramo biti oprezni. Politički „Napoleoni“ ne spavaju. Kad im rejting padne, kad im stolice zadrhte, često posežu za starim trikom – stvaraju vještačke krize, podižu tenzije, pa čak i prizivaju ratne bubnjeve, samo da bi skrenuli pažnju i spasili svoje kriminalno stečene pare. U tim trenucima, oni će uzvikivati na blagodati, na patriotizam, na zajedništvo, dok će narod, kao i uvijek, ostati na istom, s još većim teretom na plećima.
Vrijeme je da prestanemo šutjeti. Vrijeme je da ne budemo samo pasivni posmatrači, već oni koji dižu glas za istinu, za pravdu, za bolje sutra. Jer ako mi ne stanemo na kraj njihovim igrama, ko će? Narod na Balkanu – u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, na Kosovu – ne zaslužuje da živi u animalnom stanju, sveden na puko preživljavanje kao životinje koje se bore za koricu hljeba, bez glasa, bez izbora.
Mi nismo stoka da nas vode kako im odgovara.
Mi smo ljudi – s pravom na dostojanstvo, slobodu, istinu i život vrijedan življenja.
(Jajce Online)
