Duranović: Podilaženje i ulagivanje

Neka je hvala i zahvala Uzvišenom Allahu, dž.š., salavate i selame donosimo na najodabranijeg poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i naše bosanske šehide.

Islam je vjera otvorenog govora i hrabrosti, vjera koja naređuje da se svakom da njegovo pravo, bez obzira na to da li on uložio poseban napor da ga ostvari ili ne. To je poznato iz izvora islama, kao i iz života istinskih vjernika muslimana, kako nekad, tako i sada.

Licemjeran odnos, putem ulagivanja i podilaženja uglednim, utjecajnim i moćnima, islam ni u kojem slučaju i ni u kojem vremenu ne odobrava, niti i na koji način opravdava. To je licemjerje koje se ne mora nužno vezati za licemjerje u samom vjerovanju, koje je u kategoriji širka i kufra, ali je u svakom slučaju licemjerje, i onaj ko to prakticira svrstava se u red licemjera. Licemjerje, ne samo u vjerovanju nego i u ponašanju, ima svoje oznake i obilježja po kojima se prepoznaje onaj ko to svojstvo posjeduje. Licemjer iznevjeri povjereno, laže kad govori, ne ispuni ono što obeća i pretjera kad se svađa.

Povrh svega licemjer je i kukavica,. On se plaši ljudi, a začudo, ne boji se Boga, Koji zna šta je u njegovim grudima. Dvoličnost je istinsko zlo i zato Poslanik, a.s., kaže: “Vidjet ćete da je najgori od svih ljudi dvoličnjak, koji jedne susreće s jednim, a one druge, s drugim licem.”

Jedan čovjek je rekao Abdullahu Ibn Omjeru, r.a.: “Ulazimo kod naših vladara i govorimo im suprotno od onoga što govorimo među sobom”, na šta je on odgovorio: “Mi smo to u doba Poslanika smatrali licemjerjem.”

I tačno tako, to je bez sumnje smatrano licemjerjem u vrijeme Poslanika, a.s., ali jednako predstavlja licemjerje i danas, kao što će ga predstavljati i u svakom budućem vremenu sve do Sudnjega dana, makar neki mislili da je to neki oblik uljudnosti i kurtoazije.

U jednom hadisu Muhammed, a.s., je rekao:”Vjerovanje čovjekovo neće biti čisto sve dok mu srce ne bude čisto, ali neće ni srce biti čisto dok jezik čist ne bude.”

U drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: “Allah se smilovao robu koji kaže ono što je dobro pa tako profitira, ili odšuti pa se na taj način spasi.”

Licemjerju se najčešće pribjegava kao sredstvu zaštite od mogućih neprijatnosti, ili spasa od kazne koja bi mogla uslijediti ako čovjek ispolji ono što krije. Takvih primjera je mnogo u svakom dobu i o njima su objavljeni mnogi ajeti među kojima je i sljedeći:”Ima ljudi koji te zadive svojom pričom o ovosvjetskome životu i koji pozivaju Boga kao svjedoka za ono što im je u srcu, a najljući su protivnici” (El-Bekare, 204.)

Isto tako, ona često služi i kao sredstvo približavanja onima koji imaju moć i vlast u nadi da će se, zahvaljujući njima zadobiti nešto od ovozemaljskih dobara. Ružno li je to sredstvo, a ružno li je ono što se njime postiže!

Koliko je brojna ova vrsta ljudi u vremenu u kojem živimo?

Možemo vidjeti kancelariju funkcionera, pune su posjetilaca. Obilaze ga iako je zdrav, a kako to tek čine ako se požali i na najmanju bol. Stalno mu iskazuju riječi hvale, a pohvale i sve što on rekne ili učini, bilo to vrijedno ili ne.

Međutim, kad se penzioniše ili na neki drugi način ostane bez te pozicije, “posjetitelji” se raziđu i kuća mu opusti. Oni koji su je punili dok je radio, kao da ga nisu ni poznavali, a puno su obuće poderali hrleći k njemu. Eto, na takav način ga Allah oslobodi licemjera i ulizica.

Hvala Allahu, i starija i novija povijest, hvala Bogu, bilježe mnoge pozitivne primjere, u kojima ni traga nema ni licemjerima ni licemjerju.

Molimo te Uzvišeni Allahu, da naš život okruniš čednošću, poštenjem, odvažnošću i hrabrošću. Molimo te, Gospodaru, ne dozvoli da se u našim srcima nastani licemjerje i kukavičluk. Amin!

Emin-ef. Duranović

 

(MIZ Jajce)