Značaj mentalnog zdravlja danas ima veliku ulogu. Sve je češća potreba za prevencijom nastanka mentalnih poremećaja te liječenje i tretman. Mentalno zdravlje kao i somatsko ( tjelesno) je bitno za očuvanje zdravlja te dnevnu funkcionalnost.
Dobro i pozitivno mentalno zdravlje podrazumijeva vlastite sposobnosti, funkcionalnost, zadovoljstvo dnevnim aktivnostima, međuljudske odnose te produktivnost, adaptivne mehanizme nošenja sa svakodnevnim stresom te doživljaj korisnosti i pripadanja zajednici. Što je kvalitetnije mentalno zdravlje, mjereno zadovoljstvom, produktivnosti, socijalnom podrškom i socijalnim uključivanjem, to je manji rizik za nastanak mentalnog poremećaj (skup različitih simptoma). Danas, sposobnost s nošenjem sa stresnim situacijama, smanjuje rizik za nastanak mentalnog poremećaja.
Psihijatrijska praksa je temeljena na razumijevanju mentalnih poremećaja kao rezultante interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora, na individualnom planu liječenja i primjeni bioloških (najčešće lijekova), psihoterapijskih i psihosocijalnih metoda liječenja, najčešće u njihovoj kombinaciji, posebno kada se radi o težim oblicima bolesti, borbi protiv stigme, postizanju oporavka i zaštiti ljudskih prava.
Brojna istraživanja bogatih zemalja pokazuju da je prisutna stigmatizacija osoba s mentalnim poremećajem jer i danas veći dio javnosti smatra da su iste neizlječive. Osobe koja imaju mentalne poteškoće, zbog stigme, navodno nisu sposobne za rad te donošenje odluka…
Sve navedeno ostavlja posljedice na zdravlje osobe s mentalnim poteškoćama.
Briga za tjelesno zdravlje je svima poznata i ne predstavlja problem današnjeg čovjeka. U zadnjih nekoliko godina, zemlje tranzicije, sve češće u medijima i javnosti ukazuju na važnost očuvanja mentalnog zdravlja. Ratna dešavanja, ekonomska kriza, socijalni status je opravdan razlog za prevenciju, očuvanje te tretman u svrhu očuvanja mentalnog zdravlja. Sve veći broj tjelesnih oboljenja je u komorbiditetu s nekim od mentalnih poremećaja, često organskih. Povišene vrijednosti krvnog pritiska, šećerna bolest su često praćene mentalnim poremećajem. Loša, gotova tj industrijska prehrana, sjedeći način života i rada,nus djelovanje prehrambenih pripravaka (dodataka) iziskuje promjenu životnog stila, a u svrhu sprečavanja nastanka kako tjelesnog tako i mentalnog poremećaja. Duži životni vijek i njegovo očuvanje iziskuje korištenje farmakoterapije a kao posljedica interakcije lijeka, može dovesti do simptoma nekog od mentalnih poremećaja. Kontinuirano korištenje lijeka, njegovo djelovanje te redukcija mogu dovesti do pojave epizode bolesti ili stanja.
Iz svakodnevne prakse, najčešće se registruju simptomi iz domena poremećaja prilagođavanja, anksioznih poremećaja, depresije i demencije. Odgovornost pripada procjeni suicidalnog te homicidalnog rizika kao i psihotičnog i sumanutog stanja. Kada se radi o liječenju najčešćih mentalnih poremećaja ( anksioznost, blagi depresivni poremećaj, reakcija na stres) blage kliničke slike, mišljenja sam da se isti mogu tretirati od strane ljekara porodične medicine.
Pored propisivanja psihofarmakoterapije preporučeno je primjenjivati ( psiholog) metode relaksacije dijafragmalno disanje, progresivnu mišićnu relaksaciju, autogeni trening, vođenu vizualizaciju i jednostavan KBT pristup utemeljen na razumijevanju utjecaja misli na ponašanje i osjećaje. Psiholozi često u svom radu primjenjuju te klijente educiraju za primjenu navedenih metoda.
Svi navedeni postupci ne zahtijevaju dugotrajnu edukaciju i lako su primjenjivi.
Upućivanje pacijenta na psihijatrijski pregled treba biti oslobođen stigme. Zdravstveno osoblje pa i javnost treba prihvatiti i razumjeti mogućnost postojanja simptoma koji odgovaraju psihosomatskim tegobama te se odnositi prema psihičkoj bolesti jednako kao prema tjelesnoj. Potrebno je objasniti osobi, od strane zdravstvenih radnika, da na temelju simptoma, može da se radi o psihičkoj bolesti i da zbog potvrde dijagnoze i liječenja predlaže odlazak psihijatru. Bez obzira o kojem se poremećaju radi, preporučuje se savjetovanje sa psihijatrom.
Zakon o zaštititi osoba s duševnim smetnjama regulira prava pacijenata kod bolničkog liječenja kao i način njihovog upućivanja u bolnicu. Psihijatar ili nadležni ljekar sam određuje indikaciju za bolničko liječenje. Isti treba biti upoznat s indikacijama za bolničko liječenje. Zakon, a i praksa daje prednost ambulantnom liječenju.
Narušena dnevna aktivnost, niz tegoba koji umanjuju funkcionalnost, promjene raspoloženja, gubitak volje i interesovanja, socijalna izoliranost, poremećaji sna i niz drugim simptoma su indikacija za savjetovanje od strane psihijatra.
(Jajce Online)
