Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum) je dokument koji je rezultat mirovnog pregovora o rješavanju oružanog sukoba početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Bosni i Hercegovini.
Naime, radi se o Sporazumu kojim je uređen državno-pravni status Bosne i Hercegovine, sa modificiranom unutrašnjom strukturom države i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Mirovni pregovori su okončani uspješno 21.11.1995. godine, kada je parafiran Opći okvirni sporazum za mir, pod patronatom Sjedinjenih Američkih Država, u saveznoj američkoj državi Ohajo, grad Dejton, u vojnoj bazi Wright – Patterson.
Nakon toga, službeno je sporazum potpisan 14.12.1995. godine u Parizu i tog je dana stupio na snagu.
Dejtonski sporazum se sastoji od 11 (jedanaest) aneksa koji uređuju pitanja o vojnim aspektima Mirovnog sporazuma, tretira aspekt regionalne stabilizacije, međuentitetsku liniju razgraničenja, izbore, ustav, arbitražu, ljudska prava, prava izbjeglica i raseljenih osoba, pitanja vezana za očuvanje nacionalih spomenika, osnivanje javnih korporacija u Bosni i Hercegovini, civilna implementacija sporazuma i aspekti međunarodnih policijskih snaga.
Aneks 4. Dejtonskog sporazuma predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Specifičnost oktroiranog (nametnutog) ustavnog teksta ogleda se u činjenici da o njemu nije odlučivala Ustavotvorna skupština ili narod putem referenduma, već je dio međunarodnog ugovora. Nikada nije službeno preveden na službene jezike u Bosni i Hercegovini, niti je objavljen u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine razmatra samo dvije grane vlasti, zakonodavnu i izvršnu, dok o sudskoj vlasti nema nijedne riječi. Razrađuju se pozicija, struktura i nadležnosti samo 5 (pet) državnih institucija i to: Parlamentarna skupština, Predsjedništvo, Ustavni sud, Vijeće ministara i Centralna banka.
S druge strane, interesantno je napomenuti da je Aneksom 10. imenovana najača političko-pravna figura u bosansko-hercegovačkom poretku. Radi se o Visokom predstavniku. Tokom 1997. godine ovlaštenja Visokog predstavnika su proširena Bonskim ovlaštenjima koje se odnose primarno na ovlast smjenjivanja raznih političkih i javnih zvaničnika u Bosni i Hercegovini i nametanju niza zakona i drugih odluka.
Uzimajući u obzir činjenicu nametanja odluke o broju delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na dan održavanja Opštih izbora 2022. godine i najnovije nametnute odluke vezane za imenovanje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, govori o tome da Visoki predstavnik mora biti tutor i korektor političko-pravnog porekta u Bosni i Hercegovini.
Razočaravajuće je da živimo u 2023. godini, a da još uvijek u našoj zemlji Visoki predstavnik mora nametati izmjene i dopune normativnih akata, kako bi otkočio zakočene političke procese. To jednostavno dovodi do očiglednog zaključka da politički establišment još uvijek nije u stanju da jedinstveno i zajednički Bosnu i Hercegovinu ubrzano povede ka Europskoj uniji i boljoj budućnosti svih građana naše zemlje.
Zbog toga, ostavljam mogućnost dragom čitaocu da kritički i argumentirano zaključi da li je Dejtonski sporazum izvor problema ili je politički establišment u Bosni i Hercegovini problem sa rješenjem od strane građana Bosne i Hercegovine?
(Jajce Online)
