Danski avanturista otkrio kako je obišao sve zemlje svijeta bez aviona: Pomogli su mi potpuni stranci

Svoje životno iskustvo on je u intervjuu za Guardian opisao kao avanturu života, ali priznao da se osjeća kao da je posljednjih deset godina proveo “u komi”. On tvrdi da je oduvijek imao strast prema putovanjima i izazovima, a ideja za ovu misiju stigla mu je iz maila koji mu je poslao otac.Kako tvrdi, u njemu je bio link ka članku o ljudima koji su obišli sve zemlje svijeta, ali niko od njih to nije uradio bez letenja. Pedersen je istakao da je to bio trenutak kada je sebi postavio cilj da posjeti 203 zemlje, bez ijednog leta s budžetom od 20 eura dnevno.

Svoj put je započeo 10. oktobra 2013. godine napustivši Dansku i svoju tadašnju djevojku, a u tim trenucima vjerovao je da će putovanje trajati četiri godine. Ipak, umjesto toga njegovo putovanje je potrajalo devet godina, devet mjeseci i 16 dana.“Sve se mijenjalo, a ja sam stalno bio na putu”

U maju 2023. godine on je završio svoju misiju, a u Kopenhagen se vratio dva mjeseca kasnije, u julu iste godine.

“Bilo je trenutaka kad nisam znao da li ću ikada završiti. Osjećao sam se kao da sam zarobljen u vremenskoj kapsuli. Sve se mijenjalo, a ja sam stalno bio na putu”, rekao je Pedersen.

Njegovo putovanje je obuhvatilo vozove, autobuse, brodove, kamione i hodanje kroz džungle, pustinje, planine i gradove. Na tom putu kako tvrdi suočavao se s bolestima, birokratijom, samoćom i ljudskom dobrotom. Nakon povratka u Dansku Thor tvrdi da tek sada shvata razmjere onoga što je uradio.

“I dalje se navikavam na ideju da ne moram više nikuda da idem, da mogu da ostanem i da sam uprkos svemu preživio. Iako sam često imao osjećaj da sam rođen bar jedan vijek prekasno, u vrijeme kada više ništa nije ostalo da se otkrije i snimi, u meni je i dalje tinjala potreba za avanturom. Godine 2013. sam otkrio da niko nije uspio da neprekidno proputuje sve zemlje svijeta bez korištenja aviona. Bila je to šansa da učinim nešto što niko prije mene nije”, kazao je.On se prisjetio i svog putovanja u najhladniji grad u Poljskoj, Suvalki.

“Bez SIM kartice, samo sa imenom i adresom na papiru, lutao sam po snijegu tražeći pomoć. Potpuni stranac mi je pružio utočište, bez ikakvog očekivanja zauzvrat”, kazao je.

Lesoto je bila njegova 106. zemlja na njegovom spisku te tvrdi da je bila jedna od najposebnijih.

“Cijela država se nalazi iznad 1.400 metara nadmorske visine. U mjestu Semonkong sam se našao usred zelenih planina, svježeg vazduha i kristalno čistog neba. Tu su i Maletsunyane vodopadi, gotovo 200 metara visoki vodopadi koji su dijali na suncu. I tamo sam bio potpuno sam”, tvrdi on.

Deset godina putovanja iscrpilo je dušu

Kako objašnjava Pedersen, tokom prolaska kroz Zapadnu Afriku, tri zemlje – Gvineja, Sierra Leone i Liberija su se borile sa najvećom epidemijom ebole. Ipak, već nakon sat vremena u Sierra Leoneu on je pozvan na svadbu uz muziku, ples i osmijehe. Putovanje od deset godina bez pauze mu je kako tvrdi iscrpilo dušu.

“Nakon dvije godine sam ‘udario u zid’, ali sam morao da nastavim. Naučio sam da mi nisu potrebne stvari, već veze koje sam stvorio s ljudima širom svijeta. Sve ostalo je bilo prolazno”, navodi Thor.

Prilikom putovanja kako kaže Thor, bio je stalno pod pritiskom da nauči kako se snalaziti, prepoznati opasnost, komunicirati bez jezika i pronaći osnovne stvari.

“Vratio sam se sa znanjem o jezicima, geopolitici, humanitarnom radu, geografiji i najviše o sebi. Otišao sam sa 34 godine, vratio se sa 44, ali prema onome što sam proživio, možda sam mnogo stariji”, pojasnio je.