Današnja kvazi-ljepota grada Jajca

Piše: Nikola Kolja Jagarić

Prije što kažem ponešto o Robnoj kući, o Zanatskom centru u Jajcu o prirodnim vrijednostima. Moram krenuti od sadašnjosti, vratiti se u prošlost i pokušati napraviti skok u budućnost.

S aspekata arhitekture i konzervatorske struke, znanja i metoda svaki građevinski, restauratorski, konzervatorski zahvat ma bio minijaturan ili ogroman može negativno utjecati i voditi ka degradaciji čak i cijelog prostora, te do pojave destrukcija stvarnih vrijednosti, i može stvoriti narušavajuće imitacije i kvazi-vrijednosti.

Često i na naše oči nikli su takvi objekti. Iako je to tako, to ne sprječava nastavke takvih zahvata, ne smanjuje ni obime ni čestine tih pojava. U biti oni su postali dominantni pokazatelji prostora i izravno utiču na politiku i praksu zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti. Ili je obrnuto?

Možda politika utiče na takvo stanje, takvu praksu?

Više to i nije bitno. To, te pojave vode ka sveukupnoj nebrizi i nezainteresiranosti pa i degradaciji onog što je bilo vrijedno i autentično što je davalo i bilo specifičan pečat prostora.

S mog aspekta – danas se autentičnosti, unikalnosti zanemaruju, ne održavaju, mijenjaju, ruše… Jednom riječju devastiraju. Eliminacija i zanemarivanje autentičnih objekata i prostora, prirodnih rijetkosti (unikatnih) je jasno, upečatljivo vidljivo unutar historijskog jezgra Jajca, i u njegovim tzv. kontaktnim prostorima.

Ako samo pogledamo (da ne idem dalje) rekonstrukciju Šamića džamije to je sasvim neadekvatan zahvat i teško da se može nazvati rekonstrukcijom.

Vodopad u Jajcu je bio ne samo prirodna rijetkost nego i svojevrsni ukras lica grada sada pretvoren u sasvim neprirodan prostor s nejasnim namjenama koje u potpunosti odudaraju od prvobitnog prostora.

U Jajcu gotovo da više i ne nema autohtonih objekata iz perioda Austro-Ugarske, tu valja istaći par još postojećih kuća elektrobosninih namještenika u Pijavicama.

Opisano može biti dobar prikaz postojećeg odnosa prema vrijednostima, odnos prema našim baštinama.

Kapitalni objekti crkva sv. Marije s tornjem sv. Luke kao i mnogi stambeni objekti autentični i karakteristični za grad Jajce su još uvijek zapostavljeni (Šarenica) ili su “rekonstuisani”.

Šta bi o tome rekli restauratori i konzervatori?

Bilo bi to interesantno ćuti ili pročitati. Možda jednom se tako sto i pojavi u naučnoj javnosti.

Postojeća nebriga vodila je i vodi ka sve većem smanjenju autohtonog u korist “boljih” ,”ljepših” rješenja, često kvazikulturološki određenih, novih objekata. I upravo tih novih objekata neprilagođenih pejsažno-historijskom ambijentu je sve više tako da gotovo da postaju dominantni.

Na što bi se trebali osvrnuti jeste i načini konzervacija i restauracija u aspektima korištenja tradicionalnih, pripadajućih materijala, načina obrade, izrade i rada. Nadam se da će o tome pisati neko stručan, specialist i ekspert.

Crkva sv. Marije s tornjem sv. Luke, je najvrjednija srednjovjekovna građevina (objekti) u BiH svedeni su na vanjski zidni habit i godinama izloženi stalnom propadanju. (Kolo smrti na unutrašnjem zidu gotovo se i ne vidi).

Ovi objekti su jasno zapostavljeni i izvan interesa svih relevantnih BiH institucija. Ništa bolja stanja nisu ni u aspektu zaštite prirodnih vrijednosti i Geodiverziteta. Nije to samo slučaj sa samim vodopadom nego s tokom rijeke Plive i jezerima, kanjonom u Jajcu.

Na prostoru Jajca nebriga vlada u aspektima zaštite prirodnih vrijednosti i rijetkosti i općenito u aspektima očuvanja bitnih pejsažnih vrijednosti, unikatnih prostora i područja tako da odsustvo zaštićenih prostora je apsolutno dominantno.

Grad Jajce

Nakon II Svjetskog rata Jajce doživljava mnoge promjene ne i uvijek dobre. Staviše u jednom vremenu nestali su veoma značajni objekti bosanske, ali i Austrougarske arhitekture upravo u najnižim dijelovima Grada između kapija, duž glavne ulice.

Jedan od neadekvatnih rješenja onog vremena bila je samoposluga (prodavnica i danas) preko puta džamije namjesto prekrasnih bosanskih jajačkih kuća. U tom periodu nikli su zgrada Elektrobosne niže Saračevića kuće, izgrađeni su objekti SDK, PBS, apoteka…

Što se onomad smatralo modernizmom.

Odvođenje najvećeg dijela voda Plive doveli su do minimalnog ili obezvrjeđujućeg protoka kroz grad sto je dovelo do sušenja korita, ugrožavanja opstanka vodopada, a sedreni masiv u Pijavicama potpuno je uklonjen što je započeto još mnogo ranije eksploatacijom sedre kao građevinskog materijala što je dovelo do potpune promjene, uništenja prirodnog pejsaža.

1968. godine donesen je i usvojen urbanistički plan grada Jajca, a kasnije i drugi detaljni planovi. U aspektu zaštite kulturno-historijskih objekata i prostora uvažen je i usvojen Plan revitalizacije historijskog jezgra grada Jajca čiji je autor bio Radivoje Jadrić (1970. godine).

Nešto kasnije došlo je do realizacije plana i shodno tome izgradnje dijela grada revitalizacije počevši s gradnjom postojeće Robne kuće i šireći se u pravcu Vrbasa tačnije u pravcu Vrbaskog, sasvim unikatnog kanjona čije se strane razlikuju po starosti i po stijenskoj gradnji.

S poštovanjem moram pomenuti gromade – profesore, akademike Nedžad Kurto i Husref Redžića koji su mnogo radili upravo na ovom dijelu Jajca. Nakon Robne kuće izgrađen je Zanatski centar s mnogobrojnim poslovnim objektima tako da je duh čaršije (poslovnog dijela grada) namjenski bio očuvan, a krovni pejsaž se sasvim uklopio u postojeću krovnu fizionomiju starog dijela grada.

Na svu žalost Dom kulture se potpuno kao i stambena zgrada Elektrobosne uklapao prostorno u – nikuda. Unutrašnjost Zanatskog centra bila je sa svojom namjenom – i malim trgovima s česmom ili fontanom sasvim je posebno projektovan i dizajniran objekt. Upravo taj objekat (fontana) je u fazi uklanjanja sto je skandalozno.

Bile su u Zanatskom centru postavljene klupe, i uređeno zelenilo (nažalost bez visokog rastinja). Sve u svemu prostor je odisao skladom i svojeobraznom tihom ljepotom.

Upravo sada je u toku eliminacija tog unikatnog objekta (česme-fontane). Čini se da se radi ne izmještanje nego uništenje unikalno, posebno projektovanog objekta. U tom prostoru bio je i umjetnički dio (atelje) tako da je Zanatski centar imao i kulturološki sadržaj.

Rezultat pomenutog rada je da je Robna kuća (1976. u Holandiji?) bila prestižno međunarodno nagrađena kao arhitektonsko rješenje. Svojedobno su rađeni određeni zahvati na perimetralnim gradskim zidinama, ponešto u samoj citadeli i na objektu medvjed kule.

Begova kuća je dobila sjajnu namjenu skupa sa Pliv kapijom i kulom s izuzetno kvalitetnim arhitektonsko-umjetničkim autoriziranim rješenjima interijera (danas od toga gotovo nema ni traga). Dalje u aspektima revitalizacije se stalo.

O česmama Jajca treba govoriti i pisati. Nacionalni spomenik česma kod Begove kuće je u sramnom stanju i objektivno to je tek dio jednom divnog objekta kojeg možemo porediti sa Sebiljem u Sarajevu.

Ako grad želi biti turistički, a i kulturni centar bilo bi sjajno da za ljetnih vrućina turisti, a i stanovništvo se može u hodu osvježiti. Ima takvih primjera u Evropi, ali nema mnogo gradova da se česmovača može piti!

A ulične klupe?

Ako već želimo očuvati dah prošlosti, segment kulture i historije, davnog životnog stila onda klupe u pjeskaškoj zoni duz glavnih pravaca je skoro pa obaveza (postoji par fotografija iz prošlosti s uličnim klupama). Visoko rastinje je bilo dobro zastupljeno i zašto ne i sada, a i u budućnosti?

Zelene površine u gradu, parkovi naprosto zahtijevaju drugačije uređenje, osmišljeno da dopuni prostor i poveze gradnju i prirodu dosegnu nove estetske vrijednosti…

Novi dijelovi grada se podižu van Istorijske zone na prostorima Bare, Kokića bašta, Hrast, Pijavice…

Planova je bilo mnogo. I jedan od pokušaja dizanja gradskih mogućnosti, nivoa, valorizacije bio je pokušaj prvog upisa grada na Listu svjetske baštine (UNESCO). Tada se išlo svjesno s prijedlogom ogromnim, širokim, obuhvataući Jajce i Plivska jezera. Razlog tome je bio cilj da saznamo šta je to što ne valja i kuda, kako da se u radu orijentiramo.

Taktika nije bila loša. I zaista odbijanje je bilo dragocjeno! I bilo bi životno dragocjen rezultat kasnije – da se radilo, da se nastavilo raditi po dobijenim mišljenjima, smjernicama, sugestijama zašto i kako onda Jajce se nije moglo naći na Listi.

Danas Jajce

Još uvijek nije doseglo kvalitete potrebne za upis na Listu, ali ni za razvoj pa čak ni za očuvanja prostora. Jajce ima baštinu daleko ne samo lokalnog značaja
nego evropskog, a u prirodnim aspektima vjerovatno i mnogo dalje i šire.

O posljednjem pokušaju stavljanja Jajca na Listu je manje vise sve poznato. ICOMOS je dao konkretne ocjene, stavove. Svakako jajački, a i BiH primjer nije usamljen u Evropi.

Međutim, očito je da mnoge organizacije pa i nevladine mnoge grupe, pojedinci i aktuelne politike minimaliziraju i ignorisu ICOMOS-ove stavove i smjernice kako bi se nastavile i širile nestručne, nekotolisane nekima isplative aktivnosti.

U zadnje vrijeme to je prisutno na zaštićenim prostorima jezera i duz Plive. Svakako jajački, a i BiH primjer nije usamljen u Evropi, ali je Jajce unikatan evropski prostor.

Ipak, bez obzira na ukupne važnosti i bonitete gradskog i drugih prostora , bez obzira na konkretne stavove ICOMOS-a, drugih stručnih organizacija i pojedinaca, oni se ne žele uvažiti ako su u suprotnosti s interesima i profitnim zahtjevima investitora ili i interesenata, sto rezultira da čak nadležne institucije (MHE na Plivi) daju svoj doprinos u korist traženih profitabilnosti interesenata po svaku cijenu.

Očito da se politika, odnos prema starinama, prirodnim vrijednostima, gradskom i prirodnim pejsažima se trebaju pa i moraju mijenjati kako bi se vrijednosti sačuvale, da prostori dobiju kvalitetne načine održavanja i korištenja s jasnim pozitivnim pogledima u budućnost.

Nadam se da će mladi ljudi u Jajcu, ali i dalje i šire, ljudi s ljubavlju prema gradu, potrebnim znanjima se usuditi činiti onako kako treba, kako zahtijevaju nauke, iskustva, kako grad treba,posebno u aspektima konzervacije, zaštite kulturnih vrijednosti i prirodnih unikalnosti te drugih vrjednota.

Možda će smoći snaga da se jajačko stanje, negativni trend promjeni ka pozitivnom? Ako se to ne desi sigurno je da će Jajce izgubiti mnogo toga i dobiti niz kvazi rezultata.

 

(Jajce Online/foto: Tvrtko Zrile, Jajce Online, Agencija Jajce)