Prvi je maj, Međunarodni praznik rada, koji se obilježava na dan kada su radnici u Chicagu 1886. godine štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme. Na taj dan je radnička solidarnost ispisala historiju u svijetu.
Prvi maj, Međunarodni praznik rada, predstavlja dan solidarnosti radnih ljudi cijelog svijeta.
Prve demonstracije održane 1906. godine
Slavi se od 1890. godine nakon odluke donesene na 1. Kongresu II Internacionale u Parizu, jula 1889. godine. Povod toj odluci bio je krvlju ugušen štrajk 40 hiljada čikaških radnika, 1. maja 1886. godine.
Oni su tražili 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za kulturno uzdizanje. Kongres je odlučio da svake godine 1. maja radnička klasa manifestira demonstracijama svoju solidarnost u borbi za osmosatni radni dan.
Već 1890. i narednih godina 1. maj se proslavljao masovnih mitinzima i demonstracijama proleterijata, kao i sukobima s policijom.
U Francuskoj, naprimjer, samo u Parizu je učestvovalo više od 100.000 radnika. U našoj zemlji prve demonstracije održane su 1906. godine. Nakon II Svjetskog rata 1. maj počeo se slaviti u znaku borbe za očuvanje svjetskog mira.
Stanje radničkih prava u BiH
Bosanskohercegovački radnici, iako su, kako tvrde predstavnici sindikata, napravljeni određeni pomaci i dalje se suočavaju s nizom problema – nesigurnim radnim ugovorima, niskim platama, nepoštivanjem prava na godišnji odmor, prekovremenim radom bez naknade, ali i sve češćom pojavom mobinga. Prema ranijim izvještajima sindikata, mnogi poslodavci u privatnom sektoru izbjegavaju kolektivne ugovore, dok radnici često nemaju institucionalne mehanizme za zaštitu svojih prava.
Odlazak mladih i pad radne snage
Masovan odlazak mladih i kvalificiranih radnika u inostranstvo dodatno opterećuje tržište rada. Sindikalne organizacije upozoravaju da se Bosna i Hercegovina suočava s ozbiljnim demografskim padom radne snage, a domaće institucije još nemaju efikasan odgovor na ovaj trend.
Ima li razloga za slavlje?
Dok se u nekim dijelovima svijeta 1. maj obilježava okupljanjima, paradama i manifestacijama solidarnosti, u BiH se sve češće doživljava kao prilika za bijeg u prirodu, roštilj ili kratki odmor — više kao ventil nego kao praznik borbe. Sindikati pokušavaju održati duh borbe za prava radnika, ali njihova moć i utjecaj ostaju ograničeni u sistemu koji ne potiče radničku participaciju.
Iako je dosad i u našoj zemlji svake godine organizovana protestna šetnja radnika, ove godine to nije slučaj. Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine ovog 1. maja neće održati proteste već druženje na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu. Kako je rekao predsjednik SSSBiH Selvedin Šatorović za N1 ranije, protesta nije bilo ni kada je plata bila 406 KM, a sada je su napravljeni određeni iskoraci i pomaci pa i nije vrijeme za protestovanje.
