Dok na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, zbog obilnih obilnih kiša posljednjih dana, opet gledamo poplavljena domaćinstva, ljude u čamcima, prekinute putne komunikacije, pitali smo čitaoce/čitateljke BUKE -da li je naša vlast sposobna zaštititi građane od prirodnih nesreća?
U komentarima i porukama koje smo dobili preko naše Facebook stranice većina naših čitatelja smatra da su građani prepušteni sami sebi, te da kvalitetnom sistemu zaštite od poplava nedostaje mnogo toga, počev od adekvatne zakonske regulative, jer je sadašnja naslijeđena iz Jugoslavije, kvalitetnog održavanja vodoprivrednih objekata, pa sve do kompetentnih ljudi koji treba da zauzimaju ključne funkcije u sistemu zaštite vodoprivrednih objekata.
Neki od komentara su:
“Institucije ne rade svoj posao, ne poduzimaju ništa na izgradnji nasipa, sprječavanju nelegalne gradnje uz obale, sječi šuma… puno je toga”
“Nije ih ni briga za narod, jer da jeste od 2014. godine do danas u kritičnim područjima su mogli izgraditi nasipe i trajno riješiti problem”!
“Nijedna elementarna nepogoda ne može da se mjeri s našom vlašću”.
“Da li su prirodne nesreće manje nesreće od ovakve vlasti?”
“Nisu nama vlast birali Mongoli nego biračko tijelo u BiH”
“Na ključnim mjestima sami “stručnjaci”
“Zasto za sve kriviti vlast, gdje su oni iz redova naroda što stari sporet bace u rijeku? Gdje smo mi što ne pravimo akcije čišćenja korita rijeki, potoka i potočića… Gdje smo mi što pravimo snimke poplava za fb umjesto da očistimo vlastitu septičku jamu u dvorištu? A vlast? Pa kakvi mi, takvi oni.. Šta je tu nejasno!?
A samo prije par dana, na devetu godišnjicu stradanja Doboja, Centar za humanu politiku obratio se Vladi RS, ministarstvu vodoprivrede, Vodama Srpske i republičkoj vodnoj inspekciji sa upozorenjem da ovaj grad nije zaštićen, da je ugroženiji od poplava nego 2014. godine i da nadležne institucije ne čine ništa ili veoma malo da se Doboj zaštiti od poplava.
Kako je za BUKU rekao Momir Dejanović, predsjednik Centra, odmah nakon poplava 2014. godine, izrađen je projekat uređenja korita Bosne, podignuta visina kritičnog dijela odbrambenog nasipa i započeto uređenje korita potoka Liješanj i nekih pritoka Bosne, nakon čega su obustavljene sve aktivnosti na zaštiti Doboja od poplava.
U velikom koritu Bosne, dodao je, koje je pregrađeno na više mjesta, nastavljeni su zakonom zabranjeni radovi nasipanja i gradnje, malo korito Bosne se uzurpira, nasipa i ne čisti, izdaju se sporne privremene vodne dozvole, Vode Srpske se kao upravljač javnog dobra ponašaju neodgovorno i nesavjesno i republički vodni inspektori tolerišu nezakonitosti.
NOVCA IMA, ALI SE NE ZNA GDJE ZAVRŠI
A novca nije da nismo imali.
Porisjetimo se samo 1,5 milijardi KM koje je BiH dobila na donatorskoj konferenciji u Parizu za sanaciju šteta od poplava iz maja 2014. godine koje su procjenjene na četiri milijarde maraka. Za pola toga novca se ne zna gdje je završio!
Stoji to i u izvještaju USAID-a rađenom nekoliko godina poslije donacije: “Ukupno posmatrajući utrošak sredstava koji je išao preko institucija vlasti, možemo reći da tek za 55 posto ovih sredstava znamo gdje i na koji način su utrošena, odnosno za njih posjedujemo spiskove krajnjih korisnika, lokacije infrastrukturnih projekata, spiskove izvođača radova, implementatora i nadležnih općina. Dok za preostalih 45 odsto nemamo dovoljno podataka o njihovoj realizaciji”.
A to sa novcem koji završi ko zna gdje je stara bh. boljka.
Jer svake godine građani izdvajaju milione kako bi bili zaštićeni.
Navedimo samo podatak Centra za sigurnosne studije, da je u 2009. godini za civilnu zaštitu entiteta i Brčko distrikta izdvojeno više od 15 miliona maraka, ali da civilna zaštita ipak nije imala dovoljno savremenu i standardiziranu opremu, da je komunikacijska oprema zastarjela, da su nedostajala materijalno-tehničkih sredstava i da kadrovi nisu prošli odgovarajuću obuku. Tokom istraživanja otkrili su da nijedna organizacija civilne zaštite nema u potpunosti opremljenu službu za zaštitu i spašavanje iz ruševina, što je, kako je navedeno, zabrinjavajuće, jer su najveće prijetnje ugroženosti u poplavama, potresima i požarima.
U istraživanju je jasno navedeno da su sredstva koja se na godišnjem nivou prikupe od plata građana više nego dovoljna za opremanje i obuku civilne zaštite, kao i za saniranje dijela šteta, ali „očito se ne koriste za namijenjenu svrhu“.
I desio se maj 2014. godine.
A POLAVE TEK DOLAZE
U budućnosti, poplave i druge nepogode biće sve češće, tvrde naučnici, i to zbog klimatskih promjena.
Međutim, napominju i da svi ti rizici ne moraju nužno dovesti do katastrofa, ukoliko se poduzmu konkretne mjere- bolje investiranjem u sektor odbrane od poplava, u stratešku dokumentaciju, te njenu provedbu kroz niže projekte i u konačnici implementaciju na terenu, sprječavanjem neplanske sječe šuma i neplanske gradnje u rizičnim područjima, održavanjem korita vodotoka…
A sve dok se na ovom polju nešto ne promijeni, ne piše nam se dobro i svaki strah stanovništva je opravdan.
(Buka)
