Nakon zadnjeg dana Ramazana, koji obično prođe svima nama u intenzivnim pripremama za veliki dan, osvane Bajram, koji dočekamo poprilično umorni, ali sretni, ispunjeni i još uvijek poletni. Bajramski dani prođu u obilascima, druženju, jelu i piću, kako i dolikuje jednom od dva najveća praznika za muslimane.
Tek nakon Bajrama, a neki možda i prije, duboko u svojoj nutrini osjete tragove Ramazana. Jedni će se zadovoljiti ramazanskim ibadetima pa ih džamija neće više vidjeti do sljedećih teravija, te će se vratiti starim, uglavnom manje lijepim navikama, dok će drugima Ramazan biti prekretnica za neke važne promjene u životu.
Kako god, iz Ramazana izlazimo svako u svom stanju.
Ono što je postalo IN u novije vrijeme jeste predstavljanje Ramazana samo kao mjeseca dobrote, blagoslova, milosti i svih drugih blagodati koje se u njemu spuštaju.
Posebno se njegov početak nastoji toliko uljepšati da bi insan pomislio kako se preko noći pretvaramo u bezgriješne meleke, da lebdimo tih mjesec dana, da postimo, a kao da smo upravo jeli, da sve radimo i stižemo bez ikakvih poteškoća.
Iftare spremamo uvijek nasmijani, raspoloženi, nema vike, svađe, djeca odjednom postanu poslušna, rado se i od prve – a bogami neko i od druge, treće – bude na sehur… ma sve top.
Danas, kada su tehnologija i kamera ušle u gotovo svaku kuću ili barem ispred nje, možemo propratiti sve kao da smo u nekom rijaliti šouu ili mini-izložbi.
Rijetko ćemo naići na nekoga ko će nam predstaviti Ramazan (uz sve njegove odlike) i kao mjesec strpljivosti – sabura, ispita i iskušenja.
Budimo realni pa bar nekad prikažimo stvari onakvima kakve zaista jesu.
Nisam naišao na niti jedan status ovakvog ili sličnog sadržaja:
-
Da, teško mi je zamisliti dan bez kafe i cigare, zapadnem u krizu, ali se strpim i jedva čekam iftar…
-
Naljuti me ovaj ili onaj, iznerviraju me djeca, bude dana kada se bojim je li mi post primljen, pa dovim Bogu da mi oprosti zbog takvog ponašanja.
-
Ne mogu se kontrolirati kada me naljute ljudi s kojima radim, planem, dođe mi da kažem svašta… hmm, ali sjetim se da postim, pa se strpim.
Mi u Ramazanu ne odlazimo na onaj svijet, niti se dunjaluk pretvara u nešto drugo.
Bude nam samo olakšano jer je umanjen utjecaj šejtana, ali mi ostajemo ljudi sa svim svojim slabostima.
Ako pogledamo ajete i hadise koji govore o Ramazanu, primijetit ćemo da su svi usmjereni isključivo ka povećanju bogobojaznosti.
A stepen imana se povećava onda kada se čovjek iskrena nijeta okrene sebi i svojoj nutrini.
Šta je Poslanik, a.s., radio u Ramazanu? Nije preneseno mnogo toga od ibadeta koje je prakticirao, a pogotovo nije precizirano.
Njegov fokus bio je na postu, itikafu, osami, čuvanju jezika i preslušavanju Kur’ana od strane Džibrila.
Time nam nije poručio ništa drugo osim da se koncentrišemo na sebe, da preispitujemo svoje postupke, govor, ponašanje i, prije svega, da pročistimo svoje nijete, da povedemo borbu sami sa sobom, a ne da gledamo u druge.
Kod većine nas je suprotno.
U Ramazanu naša energija sagorijeva u stvarima koje su manje bitne ili pogrešno shvaćene.
Ako je Poslanik, a.s., rekao da onaj ko nahrani postača ima nagradu kao da je i sam postio, to nikako ne znači da si dužan za iftar spremiti deset različitih jela i pasti s nogu, pa sutradan ne možeš ni sebe gledati.
Nagradu za iftar možeš postići i jednom hurmom koju pružiš postaču.
Ako je pohvalno u Ramazanu upotpuniti učenje Kur’ana, to ne znači da sebi moraš zadati zadatak da proučiš nekoliko hatmi i bezbroj “Jasina” rodbini do dvadesetog koljena, nego trebaš učiti radi sebe, čitati njegov prijevod i osjećati se kao da tebi lično Bog objavljuje svaki ajet/rečenicu.
Čestiti moji, propisi islama su tako jednostavni i idealno skrojeni prema ljudskoj prirodi – pa zašto sebi otežavamo?
Trošeći energiju na sporedne i manje bitne stvari, istovremeno želeći da sve prikažemo idealnim – vjerujem, iz dobre namjere – iz Ramazana mnogi izađu istrošeni ili u najmanju ruku pomalo razočarani.
Za vjernike i vjernice Ramazan djeluje pozitivno i Bajram dočekuju sretni.
Nastavljaju sa životom i dolaskom u džamiju, jer za vjernike i vjernice – čestite insane – nije dovoljno biti musliman i vjernik, biti dobar i čestit samo u Ramazanu.
Ramazan je prilika da se popravljamo i popravljeni nastavimo ugodnije živjeti, s više pozitivnih, a manje negativnih stvari, i da ustrajemo u tome.
Jer i Bog kaže: “… i ustraj u tome.”
Šta Bog poručuje ajetom koji je osijedio Poslanika?
Poručuje nam da ne smijemo pokleknuti pred provokacijama, iskušenjima i izazovima koje nam prokleti šejtan direktno ili preko ljudi bude nudio.
MORAMO BITI USTRAJNI!!!
Ako za sebe kažemo da smo vjernici, moramo i dalje imati sabur, družiti se s Kur’anom i raditi što je moguće više dobrih djela.
Nadam se da ćemo ustrajati u dobru.
Ramazan je bio prilika da se vratimo sebi, svojoj duši, svome ja, jer Ramazan obnavlja iman, daje snagu i puni baterije.
Nadajmo se da će naše imanske baterije izdržati do sljedećeg Ramazana, ako Bog da.
Podsjetit ću sebe i vas, ako budem živ i zdrav, na ovaj tekst sljedećeg Ramazana.
Ramazan je otišao, ali mi moramo biti bolji poslije njega.
Ako nismo, zapitajmo se gdje smo zakazali.
Od srca vam želim, kao i sebi, da nam “diploma Škole Ramazana” bude nostrificirana i validna kod Gospodara.
Amin!
(Jajce Online)
