Iako je dozvoljen po ovozemaljskim zakonima, razvod braka je čin koji nije pohvalan. Povećani broj poremećenosti u bračnim odnosima reflektira se najčešće kroz socijalnu nesigurnost građana Bosne i Hercegovine. Naprosto, lako je uočiti da to nije jedini razlog za razvod brakova, ali zasigurno predstavlja jedan od ključnih uticaja za tu društvenu poremećenost, što nadasve niko ne može opovrgnuti.
Zakonodavac je u Porodičnom zakonu F BiH („Službene novine F BiH“, broj 35/05 i 31/14) da bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka. Pri odlučivanju po tužbi za razvod braka nadležan je Općinski sud u mjestu zaključenja braka u Bosni i Hercegovini ili sud na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište (domicil).
Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka: ako je od sklapanja braka proteklo najmanje šest mjeseci, ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o: ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera. U bračnom sporu ne može se izreći presuda zbog propuštanja niti presuda na osnovu priznanja ili odricanja, niti stranke mogu da zaključe sudsko poravnanje. Pravosnažna presuda u bračnom sporu ne može se pobijati vanrednim pravnim lijekom u onom dijelu u kojem je donijeta odluka o razvodu braka. Sporazum bračnih partnera o vršenju roditeljskog prava unosi se u izreku presude o razvodu braka ukoliko sud procjeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.
Presuda o razvodu braka na osnovu sporazuma stranaka može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka ili zbog toga što je sporazum o razvodu zaključen pod prinudom iliu zabludi.
Podjela bračne stečevine je uređena odredbama članova 250. i 251 Porodičnog zakona F BiH („Službene novine F BiH“, broj 35/05 i 31/14). Zakonodavac razlikuje bračnu stečevinu i posebnu imovinu koja nije stečena u braku. Bračna stečevina je imovina koju su bračni partneri stekli u trajanju bračne zajednice, a posebna imovina je ona imovina koju su bračni partneri unijeli u bračnu zajednicu ili koju su u toku bračne zajednice kao poseban poklon dobili. Postojeća zakonska norma u odredbi člana 252. Porodičnog zakona jasno utvrđuje da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Dakle, postoji mogućnost uređenja, bračnim ugovorom, bračnih odnosa vezanih za bračnu stečevinu.
Pod bračnom stečevinom se podrazumijeva imovina podijeljena na jednake dijelove, bilo pokretna bilo nepokretana. Zakon ostavlja mogućnost da bračni partneri prije ili u toku trajanja braka zaključe bračni ili predbračni ugovor. U tom ugovoru mogu jasno definisati način podjele i vlasništva na imovini koju su stekli ili će steći u bračnoj zajednici. Ovi ugovori se zaključuju kod notara. Ono što je bitno napomenuti jeste da ukoliko postoji spor, postupak podjele bračne stečevine se pokreće tužbom u parničnom postupku, a može se pokrenuti i za vrijeme trajanja bračne zajednice ali i poslije prestanka bračne zajednice. Znači trajanja bračne zajednice nije vezano za bračnu stečevinu.
Vjerujem da je ovaj kratki tekst, barem jednim dijelom, približio i pojasnio ove institute, mada bi bilo najbolje da se koriste u što manjoj mogućoj mjeri.
(Jajce Online)
