Bosanka Ramajana Mabita rodila se u Kaknju, a na studije je otišla u Sarajevo. Uživala u životu, radila posao koji voli i onda naišla na čovjeka svog života.
Kako je za „Avaz“ ispričala, ljubav se brzo rodila i zajedno su otišli u svijet, s obzirom na to da je njen muž diplomata. Trenutno žive u Zimbabveu, a svoja iskustva je podijelila i s nama.
Sličnost s Bosancima
– Moj muž je porijeklom iz Konga, Demokratske republike Kongo, isto tako je i Belgijanac. U Zimbabveu, smo već duže od tri godine. Prije Zimbabvea smo bili na Madagaskaru, Crnoj Gori, Belgiji, u Sarajevo, tako je nekako bila naša ruta unazad. Selili smo se iz zemlje u zemlju kako smo otišli iz Sarajeva – započinje svoju priču Ramajana.
Istaknula je da joj je najljepše bilo na Madagaskaru, te da će tamošnje iskustvo zauvijek pamtiti.
– Ja sam osoba koja je prilagodljiva i koja u svemu nađe nešto lijepo. Međutim, Madagaskar je zemlja u kojoj sam najviše vidjela nekih stvari prvi put u svom životu. Najfascinantnija je, drugačija, jedinstvena zemlja u svakom smislu – opisuje Ramajana.
Međutim, kada uporedi život u Evropi i u afričkim zemljama, smatra da je život u Zimbabveu mnogo sličniji našem, a svoja iskustva prenosi i na Instagram profilu „Bosnian Girl in Africa“.
– Recimo, ja kao Bosanka u Zimbabveu lako sklapam prijateljstva. Ljudi su pristupačni, kao i kod nas, lako je ostvariti komunikaciju, svi su ljubazni, meni su jedni od najdivnijih ljudi koje sam upoznala. I baš nekako ta naša kultura, bosanska, lijepo se uklapa s njihovom, vjerovali ili ne – kazala je Ramajana.
Dodaje da se jako fino osjeća u toj zemlji i zanimljivo joj je što i tamo ljudi jako vole roštilj i meso kao i Bosanci. Kako kaže, ako nema mesa na stolu, kao da nije ručak.
– Ovdje kad odete u bilo koji park, imate roštilj. Znači, koji već tu stoji, možete svoje meso donijeti, gdje god odete i roštiljati. Oni to zovu „braai“, to je, ustvari, roštiljska kultura i izraz iz južne Afrike. Još jedna stvar slična među nama i njima je porodična povezanost i važnost, oni su inače navikli na britansku kulturu koja je mnogo drugačija od bosanske i mene zbog toga jako dobro prihvataju, jer osjećaju bosansku toplinu – navela je Ramajana.
Što se tiče razlika, izdvojila je činjenicu da se u Zimbabveu svako bavi poljoprivredom, bez obzira na ekonomski status zbog čega dan počinje u pet ujutro, a sve se zatvara do deset navečer.
– Nedostaje mi da izađem kako sam navikla u BiH, da se družimo, noćnog života nema. Dok je, recimo, na Madagaskaru bilo skroz drugačije. Također, ovdje se svugdje ide autom i jako mi nedostaje da negdje odem pješke. Ovdje nema trotoara, jednostavno je tako napravljeno da se nigdje zaista ne ide pješke – navela je Ramajana.
Život u dvorištu
Posebno neobičan običaj jeste da se život u domaćinstvu uglavnom odvija u dvorištu. Vrijeme je lijepo tokom cijele godine, tako da se mnogo pažnje pridaje udobnosti i izgledu terase.
– Sve kuće su iz kolonijalnog doba, unutrašnjosti nisu baš nešto, sobe su male i jednostavno su napravljene da se ne boravi u kući. Kome god odete u goste, nikad vas neće primiti unutra, uvijek vas primaju na terasu, u bašti, i sve su napravljene kao dnevni boravak – opisala je Ramajana.
Njihov boravak u Zimbabveu bliži se kraju, a gdje će ih put dalje odvesti još ne znaju. U BiH nemaju priliku da dolaze često, ali svaki dolazak jako cijeni.
– Malo je otežana okolnost, nažalost, zato što mi imamo četiri doma. Bosna je moj dom, on ima svoj dom, imamo zajednički u Belgiji, ja sam isto tako i Belgijanka. Četvrti dom je gdje trenutno živimo, tako da za nas je zaista nemoguće da idemo svake godine u Bosnu, nažalost. Bili smo ove godine prvi put nakon šest godina. I bilo mi je prelijepo zaista, moram reći da sam prvi put došla u svoj zemlju i sve oko sebe upijala. Svaku sitnicu, svaki detalj koji prije nikad nisam primjećivala ovaj put sam primijetila i shvatila koliko mi imamo jednu lijepu zemlju. I puno, puno više cijenim našu Bosnu – zaključila je Ramajana.
Stalne selidbe
– Stalne selidbe su i naporne i uzbudljive i moram vam reći da zaista to nije za svakoga. Prije svega je naporno logistički s djecom i porodicom, jer se vi ne selite samo s koferima, selite se sa svim svojim stvarima koje idu kontejnerima i morate živjeti na trenutnoj destinaciji bez stvari otprilike tri mjeseca. Mnogo je teško psihički i fizički doći na novu destinaciju i krenuti od nule. Morate se jako brzo prešaltati i čim dođete u novu zemlju život se nastavlja. Odmah škola počinje, posao, ne znate ni gdje je prodavnica, ni doktor, ni ništa. Istovremeno je uzbudljivo zato što ja volim da se selim, volim da upoznajem nove zemlje i ono nekako me to vodi kroz život i sve ostalo – opisala je Ramajana.
Sloboda naroda
– Ljudi možda nisu svjesni slobode koju imamo u Bosni, to je rijetkost. Mi tu slobodu nemamo, ovdje živimo u zidovima i ne mogu se kretati gdje hoću, kad hoću, znači to je nešto što trebamo zaista cijeniti – zaključila je Ramajana.
(avaz)
