Borojević i Pijunović za BHRT: Očekujemo da će ponovljeni izbori u Doboju biti najpošteniji do sada

Darko Pijunović i Miroslav Borojević, mali – veliki ljudi čiji je javni angažman doveo do toga da se ponište nepošteni izbori u Doboju. Zorica Jorgić bila je u tom gradu, napravila priču o njima, a oni su iz Doboja došli u studio BHRT-a u emisiju BHT1 Uživo.

[embedded content]

„Misliš da možeš promijeniti svijet?“, bilo je ironično pitanje koje su suparnici često postavljali Nerminu Deljkiću, zviždaču i borcu protiv korupcije iz Jelaha u općini Tešanj, koji je u ovoj emisiji bio gost prije petnaestak dana. Sa istim kvarnim i bezobraznim pitanjem suočavaju se i Darko Pijunović i Miroslav Borojević iz Doboja. Oni su već krenuli da mijenjaju svijet. Ali, kao pristojni ljudi, prvo su počeli čistiti ispred svog dvorišta. U Doboju.

[embedded content]

Darko Pijunović i Miroslav Borojević pravi su primjer da kada u nešto ideš srcem i sa iskrenim namjerama, ne treba ti nikakav plaćeni PR, HR i ostale trice i kučine. Oni svoj građanski angažman demonstriraju putem svojevrsnih performansa putem kojih ukazuju na korupciju javne vlasti. Glavni alat im je pametni telefon i YouTube kanal.

Prvo su ukazali na netransparentnost i korupciju u javnim preduzećima i ustanovama kojima je osnivač Grad Doboj. Nisu, naravno, izmislili toplu vodu, jer su samo potvrdili ustaljenu praksu u BiH po kojoj javna preduzeća i ustanove služe za uhljebljivanje i pranje novca.

Borojević i Pijunović su, međutim, originalni po načinu na koji ukazuju na visoku korupciju.

Pokazali su to na primjeru izletišta, odnosno Sportsko-rekreativnog centra „Preslica“, gradske javne ustanove koja, kako kažu njih dvojica, svakodnevno otima pare od građana. Godišnje se, tvrde, opere preko 700 hiljada maraka. Objasnili su kako se to radi, po stavkama, pojedinačno.

Idemo dalje sa javnim preduzećima, tim zlatnim kokama svake vlasti. Bivša Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća nikada nije „razvijala“ ništa, kaže Darko Pijunović.

Onda su promijenili ime u Gradska razvojna agencija. Samo za kiriju godišnje se plati 110 hiljada KM javnog novca. No, kaže Pijunović, tihi ubica je toaletni papir. Njega se plati hiljadu maraka, što je deset puta više od potreba.

Darko Pijunović i Miroslav Borojević kažu da je strašno koliko je duboka apatija u koju su zapali građani u cijeloj BiH. Jedan od glavnih ciljeva njih dvojice je, prema tome, da TRGNU građane iz apatije.

BHRT