Bio je najstariji stanovnik Jugoslavije: Sahranio sve najmilije, izrasli mu treći zubi

Podijeli članak:

U akciji jedne stare revije “Tražimo najstarijeg Jugoslovena” 1978. godine novinari su se zaputili u selo Oraš Planje udaljeno od Tešnja desetak kilometara, gdje je živio Meho Hadžić, vjerovatno najstariji stanovnik Jugoslavije.

Kada su stigli novinari, Meho je sjeo pred kuću na klupu i počeo da priča kako se sjeća kada je u ovom selu bilo samo šest kuća, a u Tesliću jedna.

“Imao sam više od 30 godina kada su me pozvali na gradnju pruge Usora – Pribinić. Na dionici pruge koja je išla prema Tesliću 1884. godine ispriječio se neki mlin i trebalo ga je srušiti. Tražio sam da to ne čine: “Ama ljudi, nećete nam valjda srušiti i tu kuću, koja kruh znači”, rekao sam. Ostaćemo gladni. Gdje ćemo žito mlijeti?!”,  ispričao je tada novinarima.

Meho Hadžić je rođen 1848. godine u selu Oraš Planje. Imao je petoro braće- Mahmuta, Muju, Ahmu, Fehru i Redžu te sestru Fatimu. U vrijeme pisanja teksta svi su odavno bili pomrli. Mehin otac zvao se Arif, a majka Cura. Već ih je bio zaboravio. Supruga Ajka umrla mu je 70 godina prije nastanka teksta. Bilo joj je pedeset godina. S njom je imao sina Muharema. Nažalost, on se utopio u rijeci Usori sa 12 godina.

Meho Hadžić je više od stotinu godina bio najamni radnik. Radio je na poljoprivrednim imanjima, sjekao drva, a najviše je vremena proveo čuvajući koze.

Meho nije služio vojsku. Imao je urođenu manu, kraću lijevu nogu. Zbog toga je nosio štap.

Nikada nije pušio, a nije pio ni alkohol. Hranio se isključivo kozijim mlijekom, sirom, kajmakom i pio kiselu vodu, a kada je bio s kozama na pašnjacima, često je sisao njihovo mlijeko.

Kako je tada bilo pisano, dobio je i treće zube. Zanimljivo, svi su mu tada bili zdravi. Zubima je mogao podići meljaju ili jare od 30 kilograma.

Brinuli se o njegovom zdravlju

Prije četrdeset godina tada, kako je pisala revija, ostao je bez ikoga svoga. Primili su ga Mehmed i Rukija Ćorić. Sagradili su mu manju kuću i uveli svjetlo. Hranili su ga, odijevali, kupovali mu drva za ogrev. Kada bi pao snijeg, Mehmed i Rukija ustajali bi noću i po dva puta i ložili mu vatru.

“Gledajući Mehu djeluje veselo kao da bi opet pošao na zelene proplanke i potrčao za kozama”, zaključili su tada novinari koji su imali priliku da upoznaju ovog čovjeka.

Prema novijim izvorima i tekstovima koji su objavljeni o Mehi Hadžiću, na njegovom spomeniku piše “Meho Hadžić 1848-1979”, što znači da je umro godinu nakon objave tadašnjeg teksta i da je doživio 131 godinu.

Njegov lik bio je svojevremno i na flašama jednog brenda mineralne vode iz Tešnja.

 

 

(Informer/Jugopapir)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Na graničnim prijelazima: Izačić, Hadžin Potok, Velika Kladuša, Gradiška, Bosanski Brod, Bosanska Dubica, Kostajnica,...

Humanitarna organizacija Pomozi.ba uputila je apel za pomoć Harunu, 28-godišnjem ocu malene Irme, koji...

Jasmin Agović jedan je od mnogih građana BiH koji su, u potrazi za boljim...

Tanzaniija, država u Africi u svom sastavu ima i otok Zanzibar. Zapravo ime Tanzaija...

Mlada bh. teniserka Tea Kovačević oduševljava bh. javnost sjajnim igrama, a kruna je osvajanje...

Direktor nogometnih reprezentacija Bosne i Hercegovine Emir Spahić oglasio se saopćenjem za javnost u...