Skoro polovina naše djece u Bosni i Hercegovini živi u siromaštvu. Hrana nam je odavno luksuz, redovi u javnim kuhinjama sve duži i duži, a 80% građana živi od primanja koja su ispod prosjeka. BiH će još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva dočekati s poraznim podacima.
Ovisnost o drugima za prozivodnju hrane “sigurnosni problem”
Cijene i dalje divljaju, hrana nam je odavno luksuz. Zimnicu rijetki spremaju, tako da nam je ajvar skuplji od mesa. Građani i dalje šute i spajaju kraj s krajem. Koliko će još moći ovako i ko je odgovoran za ovakvu situaciju pitali smo Marina Bagu iz Udruženja za zaštitu potrošača.
“Kad ste spomenuli zimnicu sjetio sam se. Kad sam bio dijete, možda osnovna škola, svi naši roditelji u preduzećima bi dobivali bezbroj rata, sve što je potrebno da se napravi jedna zimnica, ona bi se radila i tako to. Dakle, mnogi od nas se sjećaju u puno, puno ljepših vremena, ne bih dirao u ideologije i prošle sisteme, ali tu je zaista riječ o jednoj vrsti organizacije, kako ćemo na kvalitetan i uspješan način donijeti kvalitetnu domaću hranu po mogućnosti našim građanima. To je osnovni smisao svake zemlje, svake države, razlog zbog kojeg se okupljamo u jednu administraciju. Domaća proizvodnja hrane je ključna stvar. Mi sada uvozimo oko 80% hrane koju konzumiramo, to je strašan podatak. Nećemo dirati politiku i pitanje sigurnosti, ali zamislite da se granice zbog bilo kojeg razloga zatvore? Situacija u BiH bi bila katastrofalna. Ne samo to, svaka zemlja mora kontrolirati i imati proizvodnju hrane. Na taj način se kontrolira i cijena i kvaliteta. To je vrlo ozbiljno pitanje i svi mi kao laici znamo da je domaća proizvodnja hrane na jako lošem nivou, da tu nema zadovoljnih ni proizvođača, ni građana. Jednostavno smo podbacili iz nezamislivih razloga”, rekao je Bago u Danu uživo.
Ističe kako nas sve to vodi u kompletnu ovisnost od nekog drugog kada je u pitanju proizvodnja hrane. A to je, naglašava, sigurnosno pitanje.
“Ovisnost i nesigurnost sigurno nisu nešto što priželjkujemo, ali ovim pravcem mi već jesmo u toj poziciji, mi smo ovisni o uvozu hrane. S druge strane, naši pašnjaci leže prazni, naši poljoprivrednici nisu zadovoljni, ne mogu spojiti kraj s krajem, nema nikakvih strategija kvalitetnih o kojima bi se nama pričalo”, kazao je Bago.
“Pravo djece na topli obrok se brutalno gazi”
Govorio je o zakonu koji podrazumijeva topli obrok za djecu u školama kao jedno od prava, ali da se i to pravo naše djece brutalno gazi.
“Mi bismo totalno tebali mobilizirati domaću proizvodnju samo da nahranimo svoju djecu, da osiguramo to pravo, da ga imaju. Mi bismo apsolutno mobilizirali domaću proizvodnju stočarstva, voćarstva, ribarstva, pčelarstva, dakle, jednostavno bi tu napravili jedan svemirski pomak. S druge strane, djeci bi donijeli topli obrok dnevno na stol, a roditeljima bi uštedili taj između, dakle, to je višestruka korist. Ovo o čemu pričam nije nikakva ideja od juče, Grad Mostar ima u svojoj strategiji razvoja osigurati djeci topli obrok. Kanton to ima, ali jednostavno ništa se tu ne miče, jer jasno je da se naš domaći proizvođač hrane ne može takmičiti sa stranim uvoznicima, sa tržnim igračima. I tu država treba intervenirati da mu dijelom osigura plasman svojih proizvoda. Osiguravanje toplih obroka djeci je izvanredan početak i time, kao što sam rekao, imamo višestruku korist, a proizvođač će moći ojačati. Ako ima siguran plasman, on će se usuditi ući u proizvodnju hrane. Imaju ljudi zemlje po Hercegovini i ljudi su pokazali da su vrijedni, da hoće, da mogu, da žele, ali neko mora stati iza njih, a ako iko mora i dužan je stati za nas, to je naša administracija, naša država”, istakao je.
“Nema boljeg posla na svijetu nego biti političar u BiH”
U isto vrijeme nam iz Vlade FBiH poručuju kako bolje živimo u odnosu na prošli mandat. Koliko su naši političari zaista odvojeni od realnosti i da li zaista vjeruju u to što govore – pitali smo.
“Imamo i jedan temeljni problem. Tu do političara ne dolazi jednostavno nikakva vrsta pritiska iz jednog razloga. Zato što smo pod temeljima uništili društvo, bosanskohercegovačko društvo, ne može se reći ni da postoji sada. Ne može se reći da postoji hrvatsko društvo, srpsko, bošnjačko. Mi sami između sebe nismo povezani, a kamoli u jednu zajednicu što se zove država. I u tom jednom vakuumu nema boljeg posla na svijetu nego biti političar u BiH. Ništa vam se neće desiti, osim ako nešto pogriješite vezano za evropske fondove, za evropski novac itd. Za naš novac njih puno i ne pitaju, a da ne kažem što mislite u ratu, osim priče, kakve strategije trenutno provodite, da li možemo vidjeti, da li možemo pratiti, da nas informirate, pa vidite i sami o čemu govore političari. Jako mali procenat je tu nekih stvarnih, konkretnih problema koje nas tište svakodnevno. Zaista, zaista, to je jako mali broj tema, a da ne kažemo u praksi kako se to sve odvija”, smatra Bago.
Svemirske takse koje nameće vlada
Razgovarali smo i o divljanju cijena u trgovinama. Bago ističe kako nije korektno što se stalno krive samo trgovci te ističe da istu krivnju snose i političari jer su distributeri i njihove marže uračunate u krajnju cijenu proizvoda.
“Postoje mnoge takse, čudne na određene proizvode bez opravdanja, zato što je nametnut od strane vlada, a mi nemamo toga ništa. Oni su samo u svrhu punjenja budžeta. Izdvajati samo trgovce tu nije sigurno korektno, jer imate i distributere sa maržama, svemirskim, što nikako ne pripadaju veleprodaji. Imate proizvoda gdje tri puta više na njemu zaradi distributer nego trgovci. Svi ti ljudi u lancu su odgovorni, ali vjerujem da bi u ovom dijelu što se poduzetništva tiče, bilo bi više odgovornosti kada bi bilo više zakona, reda i discipline. Dakle, i poduzetnici su pritisnuti raznim inspekcijama svim i svačim, dok u ključne stvari ne dira niko. Ovdje u ovoj zemlji poduzetnik nije partner, on se iz jedne administracije u kojoj rade više od 50% ljudi smatra pomalo i nužnim zlom. Neka ga tu, ali nije nam ga drago vidjeti. Dakle, svi ti odnosi su upravo ono što definira jedno društvo, a naše društvo je propalo što znači samim tim i vrijednosti koje ga čine. Jednostavno su odnosi poremećeni da mi možemo razgovarati sad nekim jednostavnim ekonomskim poduzetničkim rječnikom kako ćemo ući u neke strategije poslove, kako ćemo to realizirati. To je muka Božja biti poduzetnik u BiH. Kada pričamo o krivnji moramo znati da su otprilike svi nekako krivi, kao i svi mi što šutimo”, poručio je Bago.
(N1)
