Strategija ruralnog razvoja u BiH u vremenu kada proizvodnja hrane i sama hrana postaju luksuz mogla bi postati jedan od najvažnijih dokumenata u ovoj zemlji proteklih godina, piše Večernji list BiH.
Nedavno su se domaći dužnosnici uključeni u projekt izrade strategije sastali i s predstavnicima Europske unije, gdje se razgovaralo o sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja, ribarstva, veterinarstva, sigurnosti hrane i fitosanitarne politike u BiH.
Plasman hrane
Kad BiH otvori pregovore s EU-om, poglavlje vezano uz poljoprivrednu politiku i ruralni razvoj bit će jedno od onih koje se mora riješiti ako želimo biti dio ove obitelji, stoga se i govorilo o poljoprivrednoj politici i približavanju BiH europskim poljoprivrednim politikama, osobito zbog činjenice da se u ovoj zemlji mnogo toga radi stihijski, a one zabranjene supstancije koje, primjerice, ne možete pronaći u Hrvatskoj, često su dostupne u BiH.
Pročitajte još
U strategiji ruralnog razvoja Federacije BiH do 2027. godine jasno su definirani ciljevi za što uspješniju proizvodnju i plasman hrane u budućnosti-
– Poticanje pametnog i otpornog poljoprivrednog sektora postiže se primarno kroz kvalitetno osmišljena izravna plaćanja kojima se osigurava podrška dohotku poljoprivrednika te kroz ulaganja u restrukturiranje poljoprivrednih gospodarstava, modernizaciju, inovacije, diverzifikaciju i primjenu novih tehnologija radi poboljšanja tržišnog položaja poljoprivrednika. Potrebno je osigurati uravnoteženiju raspodjelu podrške u korist malih i srednjih poljoprivrednika kao dodatnu podršku dohotku za održivost – stoji u dokumentu.
Kao prioritet navedena je podrška održivog dohotka i otpornosti poljoprivrednih gospodarstava kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe hranom.
– Treba prepoznati i promicati proizvodnju hrane s posebnim i vrijednim karakteristikama, a poljoprivrednicima pomoći u prilagođavanju njihove proizvodnje zahtjevima tržišta i potrošača. Potrošačima treba u što većoj mjeri jamčiti sigurnost opskrbe hranom te osigurati da hrana proizvedena na našim poljoprivrednim gospodarstvima bude sigurna i hranjiva. Proizvodnja hrane mora biti održiva, treba težiti smanjenju rasipanja hrane i podizanju razine dobrobiti životinja. S obzirom na potrebu uspostave odgovarajućih mehanizama za upravljanje rizikom, potrebno je osigurati izdvajanja za premije osiguranja i operativne programe. Kako bi se osigurao pravedan dohodak i otporan poljoprivredni sektor na cijelom području FBiH, potrebno je dodjeljivati potporu i poljoprivrednicima u područjima s prirodnim i ostalim posebnim ograničenjima. Snažnije uključivanje mladih poljoprivrednika u razvoj gospodarske djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima treba biti uzeto u obzir pri dodjeli i usmjeravanju sredstava izravnih plaćanja kao dodatne podrške dohotku za mlade poljoprivrednike u početnom razdoblju nakon pokretanja poslovanja – navodi se.
Među ciljevima je istaknuta i važnost jačanja socioekonomske strukture (održivog razvoja) ruralnih područja.
– Ruralna područja su pogođena nedostatkom prilika za zapošljavanje, manjkom znanja i vještina, nedovoljnim ulaganjima u povezanost, infrastrukturu i osnovne usluge, odlaskom mladih i radno sposobnih stanovnika, pa je od najveće važnosti ojačavanje socioekonomske strukture tih područja. Zbog toga treba potaknuti zapošljavanje i ekonomski rast u ruralnim područjima, promicati socijalnu uključenost i generacijsku obnovu, podržavati uspostavu novih ruralnih lanaca vrijednosti poput obnovljive energije, novog biogospodarstva, kružnog gospodarstva i ekoturizma, stvarati povoljno okruženje za dobar rast i stvaranje radnih mjesta u ruralnim sredinama – stoji u dokumentu.
Povećati zasijane kulture
Istaknuta je i važnost da se poveća proizvodnja određenih kultura. Tako je navedeno da je povećanje opskrbe pšenice potrebno podići na značajno veću razinu, barem od 40 do 50 posto potreba s dosadašnjih od 10 do 15, a što je moguće ostvariti povećanjem zasijanih površina ovom kulturom s dosadašnjih prosječnih 20 tisuća hektara na razinu od barem 40 tisuća.
Također, u tekstu stoji i važnost intenziviranja povećanja ukupne proizvodnje povrća za barem 50 posto, sa sadašnjih 40 tisuća hektara na 60 tisuća hektara.